Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: Ženo! Evo ti sina! Zatim reče učeniku: Evo ti majke! I od toga časa uze je učenik k sebi.
Iv 19,25-27
Susreli smo se do sada s mnogim imenima koja se pripisuju Mariji, a sada smo došli do onoga koje govori o Mariji jednako koliko i o Crkvi. Pamtim mudre riječi naših baka i djedova koji su uvijek imali jedan poseban savjet mladićima: „Ako želiš saznati kakva je djevojka, promatraj njezinu majku.“ Odmah će djevojke reći kako to nije istina te kako one nisu ni slične svojim majkama, ali dopustite da taj sud donese netko tko nije vi. Dopuštam mogućnost kako ste zaista u potpunosti drugačije od svojih roditelja, nadam se na bolje, ali ima i ona druga poslovica: „Jabuka ne pada daleko od stabla.“ Kakve veze sve ovo ima s Marijom i Crkvom? Na prvi pogled nema velike, ali čitajte strpljivo do kraja teksta pa se možda logika i pojavi, a jednako tako možda i naučite nešto o odnosu s majkom.
Ako je Marija Majka Crkve, ona je i naša Majka
Pratili smo Mariju tijekom Isusova života, a sada smo došli na samu Golgotu. Nestalo je velike gužve oko Krista te su ostali samo najvjerniji. Pronalazimo ljubljenog učenika, u čijem liku prepoznajemo apostola Ivana, nekolicinu žena i Mariju. U prethodnom tekstu vidjeli smo kako Crkva iz ovih redaka prepoznaje Marijino djevičanstvo nakon poroda, ali prepoznaje još nešto, ono što je još dublje, a jednako tako i očitije: Krist se ponovno obraća Mariji sa ženo i opet to nije zbog manjka poštovanja, nego upravo zbog uloge koju Marija ima. Ona sada predstavlja sav onaj vjerni narod koji je iščekivao Mesiju (Iz 26,17; 43,5-6; 49,18; 56,6-8; 60,4; Jr 31,3-14; Bar 4,36-37; 5,5), a sada se taj narod skuplja u jednu zajednicu, Crkvu. Isus predaje Mariju učeniku, ali i učenika Mariji, upravo kao što je Bog činio savez s narodom u Starome zavjetu (Hoš 2,5; Jr 24,7; 21,33; Ez 36,28).
Složit će se danas mnogi tumači kako ljubljeni učenik nema imena jer predstavlja svakoga od nas. Ljubljeni učenik je svjedok događanja na križu (Iv 19,35), on vjeruje prije ostalih u uskrsnuće (Iv 20,8), možemo reći da je gotovo savršen i zato je neimenovan. Njegova anonimnost pruža nam mogućnost postaviti sebe na njegovo mjesto i tako se približiti Kristovim grudima i postaviti pitanja koja ni Petar ne može (Iv 13,25). Uloga ljubljenog učenika sastoji se u tome da mora uzeti Mariju za majku, ne može je ostaviti negdje sa strane, ona mora postati dio njegove obitelji, dio njega. U tome jedinstvu majčinstva i sinovstva, nastaje Crkva, ona ista Crkva koju će pohoditi Duh Sveti i natjerati je iz skrovitosti na javno djelovanje (Dj 2,1-4).
Majka Crkve pruža primjer, savjetuje i zagovara djecu Crkve, svoju djecu
Već smo vidjeli zbog čega je Marija kraljica, ali njena uloga u kraljevanju nije u vladanju, nego u zagovaranju. Jednako kao što je u Starome zavjetu kraljica-majka imala važnu savjetodavnu ulogu (Izr 31), imala je i važnu ulogu zagovaranja za druge (1 Kr 2,20). Na Bat Šebinu primjeru prepoznajemo i ulogu Marije kraljice koja se nalazi na nebu, ali još više od njezine uloge kraljice, prepoznajemo ulogu majke.
Marija nije samo majka, ona je uzor zemaljskoj Crkvi koja želi dospjeti u Očev dom. Promatrajući lik žene iz Otkrivenja (Otk 12,1) prepoznat ćemo Mariju, ali moramo prepoznati jednako tako i Crkvu. Ove dvije slike ne isključuju jedna drugu, nego se nadopunjuju. Žena koja rađa jest Marija, ali jednako tako Crkva danas rađa te donosi Krista u ovaj svijet. Marija je izvan vremena, okrunjena je, ali je ona jednako tako i nebeska Crkva, već proslavljena, koja gleda Boga licem u lice.
Ako povezujete gradivo, shvatit ćete zašto ona izjava o majci i kćeri na početku teksta. Kao što je Marija najuzorniji Kristov učenik, kao što njene riječi odzvanjaju svakoga dana u Crkvi (Lk 1,46-55), jednako tako Crkva te iste riječi mora donijeti do kraja svijeta. Kao što je Marija rodila Riječ (Gal 4,4) te time postala Vrata nebeska i Uzrok naše radosti, na drugačiji način ta Riječ postaje tijelom u Crkvi po rukama svećenika. Zbog toga ne možemo prihvatiti Krista, a odbaciti Crkvu jer bez Crkve nema ni stvarne prisutnosti Kristove.
Svaka molitva upućena Mariji, molitva je upućena njenome Sinu
Ne moramo mi u životu izmoliti ni jednu krunicu, marijansku antifonu, otići na hodočašće, ali trebamo poštovati ulogu Marije. Kako bismo je poštovali, trebamo upoznati njezinu ulogu, a upoznati je možemo samo ako pogledamo u Bibliju i tradiciju Crkve. Svaka molitva Mariji ide Kristu jer je svaka molitva duboko kristocentrična. Tko ne vjeruje neka slobodno prouči molitve Crkve kojima se obraća Mariji. Sama molitva krunice u svome središtu uvijek ima Krista i otajstva njegova života. Ako tražimo biblijsku molitvu, moramo prvo naići na Očenaš, a zatim na molitvu Anđeo Gospodnji te na posljetku na molitvu krunice. To su nam najpoznatije molitve i vidimo kako imaju duboko biblijsko utemeljenje. Iz onog početnog poštovanja prema Mariji doći ćemo do otkrića zašto su toliki sveci, vladari, naše bake i djedovi voljeli Mariju.
Pobožnost prema Mariji zapala je u određenu krizu pod utjecajima nekatoličkih teologija koje su prisutne među nama, ali Crkva nije zaboravila svoju tradiciju. Na svakome od nas je da u tu tradiciju pogledamo i naučimo što je istinska pobožnost. Njezin primjer vjernosti danas je aktualniji nego ikad. Kada gledamo tolike razvode brakova, nesretne svećenike, redovnike i redovnice, moramo se zapitati gdje je nestalo ono povjerenje, gdje su nestale one riječi: Neka mi bude? Izgubili smo ih jer smo se udaljili od Krista, Crkve i majke. Zaboravili smo učiti od svetaca, ali i one koja je prva među nama postala vjernica. Odmičući se od toga svega, odmaknuli smo se od molitve i liturgije, a kako možemo bez toga crpiti snagu za vjernost?
Pobožnost Mariji nije u suprotnosti s otajstvom Krista
Promatrajući najpoznatije molitve vidjet ćemo kako su one jako dobra priprava za liturgijska slavlja. Spominjući se otajstva Kristova života u osobnoj molitvi, bit ćemo spremniji za liturgijska slavlja koja Crkva donosi pred nas. Odmičući se od predrasuda, možemo vidjeti kako pobožnost prema Mariji nije u suprotnosti s Kristom i njegovim naukom, dapače pobožnost prema Mariji uvijek nas potiče ići dublje za Kristovim otajstvom. Znajući Marijine posljednje riječi u evanđelju (Iv 2,5), mi zaista ne možemo ništa drugo doli učiti od Marije kako nasljedovati Krista. Nikada ne možemo odvojiti Mariju od Krista jer je ona kao mjesec, odsjeva slavom koja dolazi od Krista, jednako kao što mjesec svijetli zahvaljujući suncu. Promatrajući Mariju, uvijek ćemo doći Kristu jer je On izvor Marijine veličine.
Molitva Mariji, Majci Crkve
Marijo, Majko Kristova i Majko Crkve, srce naše kliče od radosti što si naša Majka, a mi Tvoja djeca. Ti si postala naša Majka kada Te umirući Isus predao nama za Majku. Ujedinjena u molitvi s apostolima, Tvoje je duhovno majčinstvo sveto. Od tada pa do danas nastavljaš duhovno rađati i odgajati nove sinove i kćeri, koji se po sakramentima Tvoga Sina ugrađuju u svetu Crkvu – Hram Božji.
Čuvaj Majko cijelu Crkvu! Budi uvijek uz našeg svetog oca papu, biskupe i svećenike. Izmoli im jakost da neustrašivo navještaju i svjedoče Božju Istinu. Nastani se u našim obiteljima da u njima vlada ozračje nazaretskog doma: ljubav, radost, mir i odanost volji Očevoj.
Tebi povjeravamo našu mladež; vodi ih putem Svoga Sina da ne posrću kroz tolike pogibelji zemaljskog života.
Zakrili nas Majčinskim rukama i čuvaj od tolikih neprijatelja koji žele uništiti svetu vjeru u ljudskim dušama. U tolikim našim svakodnevnim tjeskobama, žalostima, duševnim i tjelesnim bolestima, utječemo se Tvom Majčinskom Srcu koje najbolje pozna svu radost nadanja i sve muke stradanja. Pomozi nam ustrajati u molitvi Crkve da se pokorom čistimo od grijeha, svakodnevno napredujemo u kreposnom življenju, te da sveto umremo u Tvom naručju, a u nebu se radujemo s Tobom i Sinom Tvojim, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen
Majko Crkve, moli za nas!
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: Wikipedia
.jpg){kind=link}
