Nedavno sam bila na sastanku odjela na poslu, a jedna od aktivnosti za probijanje leda bila je „4 kuta“. To je bila vježba u kojoj su nas podijelili u grupe na temelju odgovora na određena pitanja. Jedno od pitanja bilo je: „Koliko pari cipela imate?“ Grupa je podijeljenja u određene kutove na temelju odgovora koliko pari cipela imaju: manje od 15, 15-30, 31-50 te grupa sa više od 50.
Organizatori su tražili da svaka od osoba u najnižoj i najvišoj kategoriji kaže koliko imaju pari cipela. Nekoliko osoba u onoj grupi „sa više od 50“ rekli su da imaju 75, 125, 200 pa čak i 500 pari cipela. Većina od njih je stvarno mislila da im treba toliki broj cipela. Gotovo svatko u sobi se nasmijao i zabavljao se ovim odgovorima.
Pretjeranosti koje uopće nismo svjesni
Odšetala sam s vježbe potpuno zapanjena. Imala sam 11 pari osjećajući krivicu, jer mnogo ljudi ima sreću da imaju samo jedan par cipela da im štite noge. To je bila činjenica koja mi je otvorila oči o pretjeranosti koje mnogi ljudi uopće nisu svjesni.
Kako smo postali toliko slijepi za one najsiromašnije od siromašnijih koji hodaju golih nogu u svojoj skromnosti? Zašto se smijemo nad činjenicom od mnogobrojnih višaka stvari koje imamo? Koje imamo zadovoljenje prihvatiti ovakve obijesnosti u našoj kulturi kada toliko ljudi nema ništa i ništa od osnovnih stvari si ne mogu priuštiti?
Kasnije toga dana, ostali su došli i pitali me: „Vau, kako imaš toliko malo cipela?“ Rekla sam: „Ne trebam toliko mnogo cipela. Volim svoju odjeću, a ako je ne nosim, onda ju darujem drugima.“ Tada su rekli: „Ali što ako ti zatrebaju za neku posebnu kombinaciju?“
Uzdahnula sam. Molim se da stvarno prepoznamo što je nužna potreba.
U smislu Evanđelja, pregledajte svoje cipele i ako stvarno imate jedan par više nego što vam treba, dajte ih drugima. Stotine pari cipela je nešto čime se ne trebamo ponositi. Odjeća neće biti nesretnija bez cipela. Nemojte biti bogati ljudi koji ne vide siromaha na svojem pragu, ili u ovom slučaju, u svojem ormaru.
Katie Talarico – Catholic365
Prevela: TKB
Foto: Jaclyn Moy – Unsplash
