„Grijesi svijeta su preveliki! Grijesi koji vode većinu duša u pakao su grijesi tijela! Bit će uvedeni određeni modni stilovi koji će jako vrijeđati našeg Gospodina. Oni koji služe Bogu ne smiju slijediti tu modu. Crkva nema mode; Naš Gospodin uvijek je isti.“
Gospa Fatimska, 1917.
Davne 1917. godine, naša Gospa Fatimska uputila nam je ove riječi. Stotinu puta sam ih čula i pomislila: „Da, sad su moderne vruće hlačice, dekoltei i slično, toga se treba kloniti.” Nikada te riječi nisam povezivala s plažom i kupaćim kostimima sve do jedne molitve krunice u kojoj su se neke kockice posložile.
Moda koja vrijeđa Gospodina
Osobno, bikinije ne nosim već 9 godina. Zašto? Došlo je to s mojim rastom u vjeri i spoznajom da je moje tijelo „hram Duha Svetoga”, a ono što je sveto treba pažljivo čuvati. Osim toga, ugodnije se osjećam u zatvorenijem jednodijelnom kostimu, a i mojem je suprugu draže da takav nosim.
Ima već i dosta vremena otkako sam čula priču o nastanku bikinija. Kreirao ga je muškarac koji je primijetio kako bi žene voljele osunčati veći dio svog tijela nego što to konzervativniji kostimi dopuštaju. Nije mogao naći manekenku koja bi ga nosila budući da je za tadašnje vrijeme bio vrlo skandalozan. Trebalo je čak nekoliko godina da tadašnji svijet prihvati bikini. Budući da je u današnjem vremenu u najmanju ruku neobično reći da preferiraš zatvorenije jednodijelne kostime, možemo se složiti da je bikini „u modi”.
Ta jedna molitva krunice potaknula me da malo pogledam vremensku crtu. Gospa u Fatimi 1917. najavljuje modu koja će jako vrijeđati Gospodina. Bikini, najmanji mogući odjevni predmet, predstavljen je 1946. Samo 29 godina poslije.
Muškarci se zaljubljuju u ono što vide, a žene u ono što čuju
Neke žene će reći: jednodijelni kostim može biti otvoreniji i izazovniji od dvodijelnog. Naravno da može, nemojmo takav odabrati.
Netko će opet reći: čistima je sve čisto. Draga sestro, onda nas baš ništa ne sprječava da se sunčamo u toplesu. To su samo dojke, njima hranimo svoje bebe – čistima je sve čisto, zar ne?
Što ako ti tvoj zaručnik ili suprug povjeri da ima problema čuvati svoj pogled čistim na plaži zbog oskudnih kostima? Hoćeš li ga proglasiti „prljavim”? Što ako ti kaže da u takvom izdanju želi vidjeti samo tebe? Što ako uhvatiš svojega sina kako se zagledao u zgodnu djevojku koja se sunča pored vas? Ma je li svaki muškarac primitivno biće ili samo drugačije stvoren od nas? Vizualno biće, stvoren da ga privuče žena, da sve dâ za nju, da ju ljubi kao Krist svoju Crkvu i da umre za nju ako treba?
Ako sebi govorimo da muškarci nisu vizualno stimulirani puno više od nas žena, prihvaćamo relativističku kulturu ovog svijeta koja nam laže da su muškarci i žene identični. Nismo identični, „muško i žensko stvori ih.”
Ima jedna stara pošalica koja kaže: „Muškarci se zaljubljuju u ono što vide, a žene u ono što čuju. Zato se žene šminkaju, a muškarci lažu.” Mala šala koja pokazuje da čak i sekularna kultura priznaje tu veliku razliku između spolova.
Je li lako nasljedovati Krista?
Znam da je teško. Teško je naći lijep i moderan, a donekle čedan kupaći kostim. Znam i da se ti zatvoreniji sporije suše, a ti baš ne voliš mokar trbuh. Ali znaš što je još teško? Teško je nasljedovati Krista. Teško je živjeti predbračnu čistoću, teško je otići na nedjeljnu misu kada je vani ružno vrijeme, teško je biti otvoren životu. Teško je biti „onaj čudak” na obiteljskom okupljanju jer dovodiš više djece nego što je društvena norma, a još i djeca pričaju kako im je najdraži crtani film „onaj o Isusovom rođenju”. Puno nas još teških stvari čeka na ovom svijetu.
Umjesto zaključka ovog promišljanja želim pozvati svaku od vas da se vrati na Gospine riječi s početka te se u svom srcu zapita: „Na što je to Gospa mislila kada je rekla da će doći moda koja će vrijeđati Gospodina?”
Anonimno – Žena vrsna
Foto: Auskteez Tran – Unsplash
