Krist je imao tu silu u sebi da je mogao poniziti samoga sebe. Prije nego su Ga drugi ponižavali, već je On samoga sebe ponizio. Zato je i mogao svladati sva poniženja. Poniženja su došla na biće koje se samo ponižava i ostala su bez učinka koji uvijek imaju kod svih ljudi. Poniženja neizostavno rađaju bol, pobunu i ogorčenje. Samo kod onoga koji unaprijed, do kraja, ponizi samoga sebe, ne mogu ubrati ništa od tih plodova. Štoviše, sila samoponiženja poništava silu poniženja. Izvlači iz nje ubojitu silu i strovaljuje ju u bezdan ništavila. Samoponiženje je neka vrsta cjepiva protiv poniženja. Ta Kristova sila, a to je sila Duha Svetoga, prelazi na Njegove učenike. Na one koji se oblače u silu odozgor.
Sila Duha Svetoga može nas potaknuti da sami sebe ponizimo
U nama sila Duha Svetoga ne može do kraja izvesti učinak koji je mogla u Kristu. Izvodi ga progresivno i dovodi do same mjere uzrasta Kristova. Zato nas Duh Sveti goni da na razne načine ponižavamo sami sebe. To nikako ne dolazi od naše naravi. To je strano logici moje naravi.
Ta naša prethodna ponižavanja samih sebe, stvaraju podlogu za svladavanje poniženja koja dolaze izvana, da iz njih izađemo kao pobjednici. Koji su to načini na koje ponižavamo sami sebe? Pa oni najobičniji: post, molitva, male žrtve, skriveno prihvaćanje malih poniženja od bližnjih i tako dalje. Ako ona izostanu, kada dođu poniženja, naša ih narav neće moći upiti. Pobunit ćemo se i ubiti bližnjega.
Obući se u silu odozgor – novi pogled na Isusove riječi
Možemo reći ovako: Krist je ponizio samoga sebe, a mi smo pozvani ponižavati same sebe. Iz dana u dan. Iz prigode u prigodu. U ustrajnoj vježbi. Na krilima Duha Svetoga. Stara riječ za tu stvarnost je askeza. Kršćanska askeza (na hrvatskom se jeziku kaže još i „mrtvljenje“).
Znamo da je Kristovo poniženje samoga sebe rezultiralo spasenjem mnogih. Naše ustrajno ponižavanje samih sebe pridonosi tom broju. Ponižavanje sebe ima za cilj uzdizanje drugih. Ono nije svrha samo sebi, svom usavršavanju i nečem sličnom. Sva je svrha u djelu spasenja. U pridruženju spasotvornom poniženju Kristovom. Poniženju koje je dovelo do uskrsnuća i spasenja onih koji su samo mogli ponižavati druge i tako se gubiti u paklu očaja.
Što čini mržnja drugih u čovjeku koji mrzi svoj život? Utapa se!
Ono Kristovo upozorenje učenicima da ne izlaze iz grada dok se ne obuku u silu odozgor može se razumjeti i ovako: Ne činiti ništa dok ne zadobijemo silu da možemo ponižavati sami sebe. Bez te sile ćemo mi nekoga ubiti ili će nas netko ubiti, a Radosna vijest neće biti naviještena! Po poniženju Svojemu, oslobodi nas, Gospodine!
don Šimun Doljanin – Žena vrsna
Foto: Sara Bekavac
