Poštovani i dragi čitatelji, vrijeme teče te se ulijeva u vječnost i tako se ispunja njegov smisao. Vrijeme je dakle dar Božji za svakoga od nas, kako bismo u njemu rekli svoj DA Bogu.
Budnost!
Nama koji smo već dulje u vremenu ne smije se dogoditi uspavanost. Naprotiv, trebamo se neprestano poticati na budnost. Pa neka i ova kolumnistička razmišljanja budu jedno od sredstava koja će nas držati budnima. Želim vam plodonosno razmišljanje!
Božja vlast prostire se posvuda
Božja mudrost nastanjena u našem Gospodinu Isusu poučava nas da nebo i zemlja jednako i zauvijek pripadaju prije svega Bogu i da se njegova vlast prostire posvuda. To što trenutno netko drugi, posredstvom slobodne volje, vlada u pojedinim sferama Božjeg stvorenog svijeta protivno njegovoj volji, ne znači da će tako zauvijek biti. Naprotiv!
Smisao svih nas i svega stvorenoga sastoji se u tome da posredstvom Isusa Krista Sina Božjega prihvatimo volju Božju.
On nas predvodi, stupa pred nama i kaže nam: „Siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.“ (Iv 6,38-40) Slijedimo ga noseći svoj križ kao što je i on nosio svoj.
Isus Krist ispunjava Božju volju u potpunosti
Još je starozavjetni prorok Izaija najavio da „će se Jahvina volja po njemu ispuniti“ (Iz 53,10). A Volja je Božja naše posvećenje i spasenje, naše uskrsnuće i život vječni u kući Očevoj. A znamo također da Isus nije samo lijepo govorio, točno podučavao i ozbiljno upozoravao da trebamo živjeti po volji Božjoj, već je trebao slomiti otpor prema volji Božjoj koji se nalazi u volji ljudskoj. Gdje je i kako slamao taj otpor? Može nam se činiti čudnim, ali je to činio ponajprije u samom sebi. Kako i zašto? Objašnjenje i obrazloženje nam je najavljeno u proročkoj viziji Sluge Jahvina gdje se kaže:
„Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.
A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K`o jagnje na klanje odvedoše ga; k`o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.
Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše.
Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit` su mu usta laži izustila.
Al’ se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit` sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti.
Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince“ (Iz 53,3-12).
Ljudska volja ustupa mjesto Božjoj volji
Kad te proročke riječi slušamo i kad te proročke slike imamo pred očima, onda barem donekle možemo razumjeti dramu koja se događala u Maslinskom vrtu na Veliki četvrtak nakon posljednje večere. Gospodin Isus se oprostio s učenicima na veličanstven i otajstven način ostavivši njima i svima koji u njega budu vjerovali sebe, svoje Tijelo i Krv za hranu i piće. Moć, zapravo svemoć tog Isusovog vazmenog otajstva mora proći kroz otajstvo nevjerojatnog i za nas nikad shvatljivog poniženja, nadljudskog trpljenja i gorke muke. Kao što proreče prorok Izaija – bit će doslovno satrven. Ali po njemu tako satrvenom Jahvina će se volja ispuniti.
Stoga On, kao Sin Božji, ali i kao sin Čovječji kroz svoju agoniju dolazi do trenutka kada izgovara one nadasve dramatične riječi koje je zapisao Matej evanđelist. Počujmo ih:
„Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom! I ode malo dalje, pade ničice moleći: Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.
I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo. Opet, po drugi put, ode i pomoli se: Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja! I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi“ (Mt 26,38-44).
Dakle, naš Spasitelj u tri navrata se obraća svome Ocu i na taj način želi otkloniti bilo kakvu nejasnoću u pogledu njegove volje. On želi Božju volju do kraja samom sebi posvijestiti, želi je do kraja spoznati kroz svoju ljudsku volju i onda je bez ikakve prisile prihvatiti, ispiti čašu trpljenja do dna. Ova maslinska krvava agonija našega Gospodina Isusa Krista je zaista veličanstveno otajstvo našega spasenja. I kroz nju se najbolje oslikava važnost Volje Božje za svakog od nas. Da je kojim slučajem Isus ustuknuo pred onim što ga čeka i otklonio čašu boli i poniženja, što bi bilo s nama, što bi bilo sa stvorenim svijetom? Ostao bi izvan volje Božje, a to znači izvan Božjega života. Kraljevstvo Božje ne bi zavladalo na ovoj našoj jadnoj zemlji, niti u našim dušama.
Ali Isusova nevjerojatna ljubav prema čovjeku kojemu prijeti vječna propast, u njegovom srcu budi toliku snagu da je spreman na žrtvu života. I tada izgovara riječi koje su odjeknule širom svijeta, nebom i zemljom, u vidljivom i nevidljivom svijetu. Sve je u jednom trenutku utihnulo u iščekivanju onoga što će reći Isus Krist Nazarećanin. A on je rekao: „Oče, budi volja tvoja!” Tada je potvrđen spasonosni vječni savez između Boga i čovjeka. Ljudska volja zauvijek ustupa mjesto Božjoj volji. Dakle, otvaraju se vrata ovoga svijeta da kroz njih uđe volja Božja koja će od ovoga grijehom prokleta svijeta, stvoriti Kraljevstvo Božje, Kraljevstvo ljubavi i mira, Kraljevstvo neizmjerne sreće.
Dragi moji, hrabro i odlučno sudjelujmo u ovom spasonosnom procesu prihvaćanja volje Božje. Do sljedećeg čitanja, neka vas prati Božji mir i blagoslov!
Božo Barun – Žena vrsna
Foto: Alexandra Gorn – Unsplash
