Slušam
Iz 48,17-19
Ovako govori Gospodin, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: »Ja, Gospodin, Bog tvoj, tvojem te dobru učim, vodim te putem kojim ti je ići. O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreća bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi! Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje kao njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda mnom!«
Ps 1,1-4.6
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjem,
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno
pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.
Mt 11,16-19
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.’ Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: ‘Đavla ima.’ Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’ Ali opravda se Mudrost djelima svojim.«
Razmišljam
Uvijek postoje dva puta. Onaj teži, ispravni i onaj lakši, koji vodi u propast. Birati teži put znak je razboritosti, ali i povjerenja i hrabrosti. On zahtijeva od nas da budemo kreposni. Baš zbog toga, mnogi se ipak odlučuju za lakši put. Oni koji se odlučuju za lakši put, nerijetko pak duboko u sebi zavide onima koji hode po teškom putu. Paradoksalno je, ali oni koji hode težim putem imaju u sebi neku neobjašnjivu nadu i radost. Onakvu kakvu odmah poželiš imati i pitaš se odakle im. A daje im je Onaj koji ih vodi njihovim putem i uči ih dobru.
Na tom putu oni čuvaju radosni žar u svojim očima i srcima, unatoč tome što se često u njih upire prstom i proziva ih se za sve što rade – neovisno o tome što su napravili. Ipak, opravda se mudrost djelima svojim. Svakako je mudrije živjeti po Božjemu i sve što činimo, činiti s čistom nakanom u srcu. Dok ovo pišem, u misli mi dolaze mnogi svetci, oni priznati i oni koji još hodaju ovom zemljom. Jedna od njih, sv. Majka Tereza, znala je reći: „Na kraju, sve je to između tebe i Boga, nikada nije bilo između tebe i njih“.
Djelujem
Pokušaj danas ne dopustiti da te povrijedi ogovaranje. Niti na način da čuješ nešto što govore o tebi pa te zaboli, ali ni na onaj način da ti govoriš loše o drugome. Čuo on to ili ne, riječi imaju djelotvornu snagu. Mogu nanositi rane ili donositi blagoslov. Vjerujem da bismo svi radije drugima crtali, nego brisali osmijehe. Koliko god nam neki ljudi bili ‘teški’.
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Aaron Burden – Unsplash
