Osvojio si me, udahnuvši mi dah i nazvavši me svojom.
Već tada sam priznata od Tebe, Veličanstveni, kao Tvoja kći. Koje li neprocjenjive časti! Ja, Tvoja kći?!
Moj Otac je Kralj. Silni Gospodar nad vojskama.
I nitko Mu nije ravan.
Stvarao si me s ljubavlju
Kako si mi samo tepao dok si me stvarao, s ljubavlju me gledao i mazio me, Oče moj..
Ne mogu ni zamisliti s kolikom ljubavlju sam stvorena, silnom ljubavlju koja me željela utkanu u Vječnosti.
Izvukao si moj dah iz bremenitog ništavila i odlučio da budem, živim, dišem i ljubim.
I bila sam, postala sam Ja. Sve zbog Tebe. Do tada je bilo crnilo, bez slike i tona.
Tvoje misli su me željele na ovom svijetu. Zamislile su za mene, ovako malenu, nebo puno ptica i potoke mirisne po ljetu.
Samo dok promatram ljepotu neba, mogu osjetiti Tvoju ljubav.
Bez Tebe sam ništa, moje noge ne bi hodale ovom divnom zemljom.
Moje ruke ne bi grlile, ni moje srce ljubilo.
Mogu samo zamisliti Tvoje obojene osmjehe dok me promatraš u dobroti i ljubavi, dok Tvoj pogled počiva na mojim treptajima i otkucajima srca.
Maziš me, voliš me.
Tvoje sam dijete, skriveno u Tvojim blagim osmjesima, Tvojim milosnim treptajima.
Volim biti u Tvojoj blizini, kada me maziš šapatom svoga buđenja, samo meni znanoga.
Tako sam Ti važna i srcu Tvome mila. Volim što sam Tvoja kći.
Što moje malo, nježno i plaho srce počiva u Tvojoj divnoj, dragoj ruci i ljubeznom srcu, punome mirisa dobroga.
Ti me tako dobro poznaš, uzdahe i suze nosiš sa sobom, od njih me činiš jačom i čišćom, jer suze pročišćavaju.
Stvorena sam od Tebe, mažena i pažena Tvojom ljubavlju, otkupljena Tvojom krvlju.
I znam da Tvoje milo srce i veliko Milosrđe liječi moje rane, moje boli i stvara novu mene, iz krvi i bola.
Moje srce pripada Tebi, Ti si moj Kralj, divni, predivni Bože!
Ljiljana Ćosić – Žena vrsna
Foto: Rodolfo Sanches Carvalho – Unsplash
