Jutros se budim i vuče me borba sa starim, odvratnim grijehom kojeg sam toliko puta ispovjedila, slomila i toliko puta krenula ispočetka. Samozadovoljavanje. Činilo se da sam svaki put bila sve snažnija, puna pouzdanja u Božju zaštitu i sigurnija da je moja borba s njim završila. Međutim, naučila sam da borba s grijehom nikada ne završava. Ona predstavlja borbu za našu dušu i traje dokle god živimo na Zemlji.
“On će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.”
(Post 3,15)
Moja borba s tim grijehom počinje iznenađujuće rano, u vrijeme kada ga i nisam shvaćala kao grijeh. Rekla bih da tada još nisam znala tko sam i za što sam stvorena. Kao i većina mojih vršnjaka, odrastala sam gledajući sapunice koje su bile hiperseksualizirane, u kojima se sve vrtjelo oko te ljubavi i strasti između muškarca i žene. Nije ni čudo, jer ljubav muškarca i žene i je velika, ona je slika ljubavi Božje. Božja ljubav je ona koja ljubi i stvara, iz koje proizlazi život. Ljubav muškarca i žene je slika tog vječnog, savršenog zajedništva Oca, Sina i Duha Svetoga. Ta je zemaljska slika nešto manje savršena, ali predstavlja jedinstvo para koji se međusobno ljubi i ubire plodove novog života. Muškarac i žena tako surađuju s Bogom i trude se biti njegova što vjernija kopija.
“Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.”
(Post 1,27)
Najveća istina je uzeta, provučena kroz debeli sloj prašine i blata, izvrnuta i okrenuta, ovijena sramom i nemirom i vraćena nam takva. Mnogi su joj povjerovali; i ja sam. Vjerovala sam da će mi pokazati koliko sam vrijedna, predivna, željena, voljena, a dobila sam prazninu i potrebu sa još većim dokazivanjem. Na kraju sam dobila bol jer sam vjerovala.
Pornografija, samozadovoljavanje i spolni odnos
Dok su se moje prijateljice hihotale pričajući o spolnom odnosu, ja sam ga živjela. Svakodnevno sam konzumirala pornografiju, prakticirala samozadovoljavanje i imala spolne odnose s dečkom počevši od početka srednje škole. Kako sam rekla, iznenađujuće rano.
Prošla sam i strah od odbacivanja, strah od neželjene trudnoće, sram, tugu. Bila sam razočarana sama sobom. Nitko nije znao ništa o tome Jer sam znala koliko bi duboka bila i moja i njihova tuga da su saznali. Nisam mogla zamisliti suočavanje s roditeljima i prijateljima koji su imali potpuno drugačiju sliku o meni. Cijeli je moj život tada bio jedna ogromna predstava i laž.
“Bog je sred njega, poljuljat se neće, od rane zore Bog mu pomaže.”
(Ps 46,6)
Cijeli taj period me naučio da je Bog zapravo najveći majstor reciklaže na svijetu. On može smeće pretvoriti u umjetničko djelo, čija ljepota oduzima dah. On uzima najslabije, najprljavije, ljubavlju ih obnavlja i uzdiže. Tako se i meni smilovao i omogućio mi da se zaljubim u dečka koji me potaknuo i hrabrio da se vratim Bogu. Tijekom veze s njim i dalje sam se borila s grijehom, jer je trnje bluda već dobro obraslo moje uspavano srce. Ali imala sam njegovu podršku i polako sam shvaćala da nisam stvorena za strah, nemir i trenutni užitak. Naučila sam i umom i srcem da sam stvorena za vječno blaženstvo, za slobodu i radost. Na koncu sam uspjela prihvatiti i da sam stvorena iz ljubavi i za ljubav i željela sam biti slika te ljubavi, Božje ljubavi, u svijetu.
Moja borba još traje i trajat će dok dišem, to nije razlog za odustajanje
Od tada je prošlo sedam godina. Neki će se možda začuditi, ali još uvijek se borim s tim grijehom. Predbračni odnosi, pornografija i samozadovoljavanje ostavili su bolan trag na mom srcu. Još uvijek povremeno poželim mamiti poglede i buditi u drugima želju za sobom, još uvijek toliko čeznem imati nekoga i biti nečija.
Želja osobe za osobom je dobra, ali samo onda kada nas netko privlači jer nas vodi bliže Istini, jer nas njegovo prisustvo u našem životu obogaćuje, posvećuje, čini boljima. Kada nas žele samo zato da bi u našem društvu zadovoljili vlastitu potrebu za pažnjom, užitkom, to i nije neka želja. Nije važno čini li to druga osoba svjesno ili ne, ljudska čežnja za prihvaćenošću i ljubavlju je toliko velika da je nikada ljubav nijednog čovjeka neće moći ispuniti. Ta je rupa toliko velika da je zakrpati može samo nebo, koje je jedino dovoljno veliko da je ispuni. Samo savršeno zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga, čiji ćemo dionici biti u nebu, može potpuno ispuniti našu potrebu za ljubavlju i pripadanjem. Do tad smo pozvani dati sve od sebe da budemo što bolja kopija savršene Božje ljubavi.
Anonimna – Žena vrsna
Foto: Sasha Freemind – Unsplash
