Akademska je godina u punom zamahu. Djeca su otišla na studij u drugi grad, a poneki i u drugu državu. Roditelji su ostali sami kod kuće i vjerojatno proživljavaju ono što se često naziva sindromom praznoga gnijezda. Što je taj sindrom, kako utječe na roditelje i što mogu učiniti da bi se s njime uspješno obračunali?
Obiteljski psiholog o sindromu i kako utječe na roditelje
Obiteljski psiholog progovara o osjećajima kroz koje roditelji prolaze kada njihova djeca napuste dom i počinju postavljati pitanja o sindromu praznoga gnijezda.
„Sindrom praznoga gnijezda je skupina simptoma koji se javljaju kod roditelja čija djeca postaju samostalna i napuste obiteljski dom. Prije svega, često se dogodi da se supružnici više međusobno sukobljavaju i ne pronalaze zadovoljavajuće rješenje za svoje probleme. Umjesto da su radosni i ispunjeni u braku, osjećaju kao da su poraženi i frustrirani. Imaju više vremena posvetiti se jedno drugome, ali više ne znaju kako biti zajedno- sami. Međusobna prisutnost im smeta umjesto da ih raduje.
Osjećaj praznine i usamljenosti
Ponekad će jedan od roditelja početi na neki način podupirati dijete koje se upravo osamostalilo. Obično to bude u obliku financijske pomoći ili neke druge, međutim bez prethodnog dogovora s bračnim drugom.
Snažan osjećaj praznine i usamljenosti još je jedan od simptoma ovoga sindroma koji se ponekad može pretvoriti u depresiju. Ovo je i najbolniji simptom. Roditelji se teško prilagođavaju novoj situaciji. Trebali bi početi iznova graditi svoj brak i odnos, ali ne znaju kako. Budući da su toliko mnogo godina bili usmjereni na djecu i njihove potrebe, ne znaju preusmjeriti pažnju jedno na drugo.
Sindrom različito utječe na roditelje
Ovisno o tome napušta li dom najstarije, najmlađe dijete ili ono s kojim su povezaniji, roditelji različito proživljavaju sindrom praznoga gnijezda. Na primjer, roditelji su možda stvorili posebnu vezu s djetetom koje je preboljelo tešku bolest. Ako roditelji rade daleko od kuće, tada njihovu pažnju zaokupljaju i neke druge stvari osim djece te je manje vjerojatno da će proživjeti sindrom praznoga gnijezda.
Također je važno zašto djeca napuštaju dom. Ako odlaze zbog posla ili studija, roditeljima je utoliko lakše prihvatiti promjene. S druge strane, ako djeca ulaze u brak, roditeljima može biti teže. Često je majkama teže pomiriti se s činjenicom da su djeca postala samostalna. Ponekad se javi jaz između roditelja i zeta/snahe što samo otežava situaciju.
Sindrom se događa zbog činjenice da neki roditelji teško svladavaju bolnu spoznaju da njihova djeca, u koju su toliko mnogo uložili, odlaze zbog druge osobe koja im je sada najvažnija. Tada roditelji bol pretvaraju u ljutnju koju potom usmjere prema zetu ili snahi. Normalno je da će djeca napustiti roditelje, ali to ne znači da neće biti bolno i da se ta bol neće na neki način ispoljiti.
Veze između roditelja i djece neprestano se prekidaju
Važno je zapamtiti da je odnos između roditelja i djece dinamičan i nije uvijek isti. Njihov odnos karakterizira konstantno prekidanje međusobnih veza. Ovaj proces možemo usporediti s lukom kada gulimo njegove slojeve- taman kada pomislimo da smo preboljeli jedan gubitak uvidimo da se djeca od nas odvajaju još jednim slojem te se ponovno moramo privikavati.
Najvažniji zadatak za roditelje i djecu jest pripremiti djecu na samostalan život, iskusiti nove situacije i, što je najvažnije, usaditi im čvrstu osobnost.
Važno je pronaći pomoć i potporu
Roditelji si mogu međusobno pomoći tako što će se zbližiti i prepoznati dobre strane samoće. Trebali bi ostvariti svoje snove, razviti skrivene interese i ispuniti svoje želje. Napokon imaju vremena za sve svoje planove. Odnos među supružnicima može se promijeniti. Postaju si međusobna potpora i oslonac, posebno u slučaju bolesti. Kada bračni par nastoji njegovati kvalitetan odnos, s vremenom će otkriti radost i zadovoljstvo u novonastaloj situaciji.
Djeca čiji roditelji proživljavaju sindrom praznoga gnijezda trebala bi biti strpljiva. Radi se o prijelaznome razdoblju. Međutim, ponekad su osjećaji usamljenosti i samoće tijekom ovoga razdoblja toliko snažni da ih roditelji ne mogu sami nadvladati. U tom je slučaju potrebna stručna pomoć.“
Sabina Zalewska – Aleteia
Prevela i prilagodila: LR
Foto: Pixabay
