Slušam
Iz 26,1-6
U onaj dan, pjevat će se ova pjesma u zemlji Judinoj: »Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podiže zidove i predziđa. Otvorite vrata! Nek uđe narod pravedni koji čuva vjernost, čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda. Uzdajte se u Gospodina dovijeka, jer Gospodin je Stijena vječna; on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvrđu visoku, ruši u prah, sravnjuje sa zemljom, te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih.«
Ps 118,1.8-9.19-21.25-27a
Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Bolje se uteći Gospodinu,
nego se uzdat u čovjeka.
Bolje se uteći Gospodinu,
nego se uzdat u mogućnike.
Otvorite mi širom vrata pravde:
ući ću, Gospodinu zahvaliti
»Ovo su vrata Gospodnja, na njih ulaze pravedni!«
Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.
Gospodine, spasenje nam daj!
Gospodine, sreću nam daj!
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
Blagoslivljamo vas iz Doma Gospodnjeg!
Bog je Gospodin
on nas obasjava!
Mt 7,21.24-27
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.
Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvrši ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi, i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer — utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.«
Razmišljam
Dragi kršćanine, ti si kuća o kojoj Krist govori. Tvoj život, tvoje disanje, tvoje razmišljanje, tvoji koraci, tvoj smisao, tvoji planovi. Tvoja duša. Tvoje tijelo. Svaki trenutak tvog života je kuća. Sve što ne zidaš na Kristu, na pijesku je. Svaka cigla u koju stavljaš ljubav prema Kristu, iskrenu ljubav prema bližnjemu, na stijeni je. Blagoslovljena je! Naš Bog je Stijena vječna!
Naši tabani su utkani u ulice ovog svijeta. Njima možemo stvarati putove svetaca koji vrijedno prenose gradeći svoje cigle na stijenu, a možemo i u obrnutom smjeru. Umjesto uzbrdo, na stijenu, možemo izabrati nositi nizbrdo, na pijesak, dragocjene ciglice sadašnjeg trenutka kada propuštamo činiti dobro.
Nosimo na stijenu, naslonimo na Boga! Dok budemo zidali, neće uvijek biti lijepo i sunčano vrijeme. Neće samo puhati lagani povjetarac. Doći se svakome kiše, bujice, oluje.
Vršimo Božju volju da nas neminovne oluje koje pogađaju čovjeka, koje pljušte po svakoj kući, svakom ljudskom životu, ne poruše. Gradimo smisleno. Počivajmo na Bogu svome! Uzdajmo se u Boga više nego u vlastite trude. Neka Jahve bude tvrdo tlo našeg postojanja!
A, onda – ući ćemo. I blagoslivljati! Vječno uživati u Domu Oca svojega! Blagoslovljeni mudri koji dolaze u ime Gospodnje, koji zidaju kuće na poticaj i obraćenje svojih bližnjih!
Djelujem
Kršćanine, je li Jahve tvrdo tlo tvog postojanja? Na što se oslanjaš u životu?
Možda si čvrsto usidren samo na svoje snage, na karijeru, dobar ugled? Možda je tvoj pijesak novac koji gomilaš ne misleći na bližnje? Ili lijepo tijelo kojim se dičiš? Mladost, provodi, diploma? Što je ono što te čini tako sigurnim isključivo u svoje snage? Dopusti Bogu da ti bude Bog, a ti sam sebi priznaj da si vrlo malen ispod zvijezda. Da trebaš to Veće Biće da ti pomogne. Jer si slab, jer kiša preobilno pada, jer bujice već načimaju prizemlje tvoje kuće.
Danas izaberi Boga na prvo mjesto. Reci svom Stvoritelju da si Mu zahvalan na svim darovima koje ti je dao, ali da ti je od svega što posjeduješ na ovoj zemlji, važniji ipak On.
Budi kuća stabilna, život koji će disati na Bogu.
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: Aaron Burden – Unsplash
