Sveta Elizabeta Ana Seton rođena je 28. kolovoza 1774. Ona je prva rođena Amerikanka koju je Katolička Crkva proglasila svetom. Njezina majka umrla je kad su joj bile tri godine i djetinjstvo joj nije proteklo u miru i sigurnosti. Njezin se otac ponovo oženio, ali se na kraju rastavio od Elizabetine pomajke. Pomajka je odbacila Elizabetu i njezinu sestru. Dok je trajala rastava, njezin otac je otišao u London i ona je ostala kod svog ujaka.
Napuštena u djetinjstvu, kasnije se udaje i postaje majka petero djece
Za nju je to bilo teško vrijeme u kojem je došla do krajnjih granica osjećaja napuštenosti. Bila je odgojena u Episkopalnoj crkvi i u dobi od 19 godina udala se za Williama Mageea Setona. Preselili su se u novi stan na Wall Streetu i postali ugledni članovi njujorškog društva tog vremena. Premda ju je pomajka napustila, upravo od nje je Elizabeta naučila vrijednost karitativnog rada. I u braku je nastavila s tom službom. Dok se brinula za svoje petero djece, istovremeno je skrbila o bolesnima i umirućima.
Nakon smrti njezina svekra i kao posljedica nesigurnih ekonomskih prilika koje su prethodile ratu 1812., došlo je do znatnog smanjenja obiteljskog imetka. Sukobi između Sjedinjenih Država i Francuske doveli su do višestrukih blokada, kao i do blokade od strane Britanaca. Brodarska tvrtka Seton pretrpjela je velike gubitke koji su u konačnici doveli do stečaja. Stres zbog tih događaja i financijski gubitci izazvali su pogoršanje Williamove kronične tuberkuloze. Elizabeta je sa svojom najstarijom kćeri i mužem otputovala u Italiju u nadi da će tamošnja klima olakšati simptome Williamove bolesti. Ipak, William je umro 27. prosinca 1803. Poslovni partneri pokojnog supruga primili su Elizabetu i njezinu kćer u svoj dom. Upravo se kroz te veze Elizabeta upoznala s rimokatolicizmom.
Ostaje udovica i obraća se na katolicizam
Vratila se u New York i bila primljena u Katoličku crkvu 14. ožujka 1805. u jedinoj katoličkoj crkvi koja je tada postojala u tim krajevima. Protukatolički zakoni bili su stavljeni izvan snage tek nekoliko godina ranije. Sljedeće godine primila je sakrament svete potvrde od jedinog biskupa u Sjedinjenim Državama, mons. Johna Carrolla iz Baltimorea.
Elizabetina materijalna situacija i dalje je bila problematična. Kako bi materijalno osigurala svoju djecu, osnovala je školu za djevojčice. Nažalost, mnogi roditelji su ispisali svoju djecu nakon što su saznali da je Elizabeta prešla na katoličanstvo. Zbog tog se antikatolicizma zamalo preselila u Kanadu, u nastojanju da održi svoju obitelj. Tada je u njezin život ušao opat Louis William Valentine Dubourg, sulpicijanac. Njegov red napustio je Francusku zbog progona u vrijeme Francuske revolucije. Na tlu Sjedinjenih Država nastojali su osnovati sjemenište. Pozvao je Elizabetu da im se pridruži.
Pridružuje se redovnicima i brine o siromašnoj djeci
Nakon velikih poteškoća, Elizabeta se preselila u Emmitsburg u Marylandu gdje su boravili sulpicijanci kako bi ustanovila djevojačku školu. Godine 1810. otvorila je Akademiju sv. Josipa i Slobodnu Školu, zahvaljujući financijskoj potpori Samuela Sutherlanda Coopera, bogatog preobraćenika i sjemeništarca koji je studirao na novom sveučilištu Mount Saint Mary’s University. Elizabeta je tada ustanovila i vjersku zajednicu posvećenu služenju i brizi za siromašnu djecu. To je bila prva kongregacija časnih sestara u Sjedinjenim Državama, a njezina škola bila je prva besplatna katolička škola u Sjedinjenim Američkim Državama.
To je bio početak kasnijeg sustava župnih katoličkih škola u SAD-u. Kongregacija je živjela prema pravilima koja je sastavio sv. Vinko Paulski za red Kćeri Milosrđa u Francuskoj, a uzele su ime Sestre Milosrđa sv. Josipa. Elizabeta je postala majka Seton. Svoje preostale dane provela je radeći na razvoju tog novog reda časnih sestara. Umrla je od tuberkuloze 4. siječnja 1821. Njezina ostavština nastavila je živjeti nakon njezine smrti i škole koje su zamislile njezine sestre bile su utemeljene u Cincinnatiju i New Orleansu oko 1830. Sestre su ustanovile i prvu bolnicu zapadno od Mississippija, u Saint Louisu.
Elizabetin je život bio obilježen tugom, progonstvom i materijalnim poteškoćama, no ona je na kraju izvršila sve što je namjeravala napraviti. Puno možemo naučiti iz primjera njezinog života.
Elizabeta Ana Seton znala je što je služenje
Vrijednost služenja naučila je od svoje pomajke koja ju je napustila. Ona nije dopustila da je taj bolan događaj odvrati od misije pomaganja siromašnima. Elizabeta je bila obrazovana žena koja je vidjela veliku potrebu za obrazovanjem, osobito za siromašne djevojke. Cijeli njezin život bio je posvećen toj misiji i služenju na veću slavu Božju. Njezin primjer služi svima nama da se predamo Bogu u življenju svog poziva kako bi svijet bio suobličen Njemu.
Strpljivo je podnosila progone
Sjedinjene Države imaju dugu povijest progona katolika. Elizabeta je živjela u vremenima otvorenih i javno prihvaćenih progona. Zbog svog obraćenja na katoličanstvo izgubila je prijatelje i učenice. Umjesto da odustane, našla je načina da ustanovi škole kakve je željela, dostupne siromašnim djevojčicama. Njezin život je podsjetnik da, bez obzira na protivljenja, Bog djeluje kroz nas kako bi svijetu darovao dobro koje mu želi. Elizabeta se prepustila Bogu koji je oblikovao njezin život i nije stala sve dok njezina misija nije bila dovršena. Ona nas uči kako strpljivo podnositi bol i trpljenje zbog progona. Danas su ljudi progonjeni zbog svoje vjere i mi se možemo ugledati na Elizabetu kao na primjer nekoga tko je izdržao. Ona je također velika zagovornica progonjenih jer jako dobro zna kako im je.
Elizabeta Ana Seton uči nas i oprostu
Svi smo mi pali i bili slomljeni. Sposobni smo drugima nanijeti veliku bol i biti duboko povrijeđeni postupcima drugih. Elizabeta je izgubila svoju majku i bila napuštena od pomajke i od svoga oca. Njezina zrela dob bila je obilježena poteškoćama i gubitcima. Izgubila je dvoje djece i muža. Mogla je odustati i dopustiti da je te patnje gurnu u stanje ogorčenosti, no umjesto toga, predala je sve to Bogu kao dio svoga služenja. Nije dopustila da je bol zbog gubitaka iskvari, nego je sve to iskoristila kako bi bolje služila manje sretnima od sebe. Prihvatila je pouke prikupljene od svoje pomajke i držala ih se do kraja života. Iz tih primjera razvidno je da je bila u stanju oprostiti onima koji su je napustili.
Njezin život je sjajan primjer za naše vlastite živote. Ona nas uči da slijedimo Krista bez obzira na suprotnosti (protivštine,protivljenja) s kojima se suočavamo, na tugu i patnju koje doživljavamo i na napuštenost od strane onih koje volimo. Držala je svoj pogled čvrsto uperen u Krista, kao što i mi moramo činiti. Neka ona bude svima nama velika prijateljica i zagovornica.
Sveta Elizabeta Ana Seton, moli za nas!
Constance T. Hull – Catholic Exchange
Prevela: Olga Horvat
Foto: Flickr
