Ljeto je.
Što znači da je odjeća out, a gola koža in. Gdjegod pogledam (na internetu, na televiziji čak i kroz prozor moje spavaće sobe) vidim ljude preplanule puti i isklesanih tijela. Ljude koji trče, vježbaju i sunčaju se istovremeno pokazujući svoje gotovo savršene figure.
Svijet je sklon podsjećati me na moj neuspjeh
S obzirom na to da sam rodila prije četiri mjeseca, ne činim ništa od ovih stvari. Zapravo, očajnički pokušavam nositi odjeće što je više moguće, a da mi ne bude vruće. I to je zato što s apsolutnom sigurnošću mogu reći da nitko ne želi vidjeti što leži ispod. Dugačke haljine i traper jakne su moji novi najbolji prijatelji.
S mojim trećim djetetom u tridesetim godinama kilogrami nakon trudnoće jednostavno žele ostati. Moj trbuh (nekoć ravan) je postao, u najboljem slučaju, „mekan“. Moja bedra su se širila sa svakom trudnoćom (unatoč činjenici da trčim), a moje ruke mi povremeno mahnu natrag kada uzbuđeno pozdravim prijatelja ili susjeda. E da, i mislim da sam izgubila dovoljno kose da mogu konkurirati cijeloj obitelji mačaka.
Kako bi dodao soli na ranu, svijet je sklon podsjećati me na veličinu mog neuspjeha u ostvarivanju vitkosti prezentirajući mame na blogovima, televiziji i na Facebooku koje izgledaju bolje nego ikad, premda su rodile prije koji tjedan ili mjesec.
Moja stvarnost je da je moje tijelo odraz majčinstva
Ovo nije moja stvarnost. Moja stvarnost je da mogu vježbati samo jednom ili dva puta tjedno (ako i toliko) i da sam trenutno blijeda poput duha.
Moja stvarnost je da se mogu jako potruditi jesti zdravije i „brojati kalorije“, ali čaša gaziranog pića svako jutro je moj jedini zabranjeni užitak. I uvjerena sam da mi to pomaže preživjeti dan.
Moja stvarnost je ta da nemam vremena ni snage potpuno se usredotočiti na svoje tijelo. Imam muža i troje djece o kojima se trebam brinuti, njegovati odnos s Bogom, ohrabrivati prijatelje i obitelj, pisati blog i ići u crkvu. Kad bih stvarno htjela, vjerojatno bih se mogla vratiti u traperice veličine 34 koje sam nosila još prije prve trudnoće, ali moje mi tijelo trenutno nije najvažniji prioritet. Moja djeca jesu. Moj muž jest. Moj odnos s Bogom jest. Moja obitelj i prijatelji jesu.
Moja stvarnost je da je moje tijelo odraz majčinstva. Umjesto da ga kritiziram zbog svih stvari koje me trenutno strašno iritiraju, radije ću biti zahvalna što sam bila dovoljno zdrava da sam mogla nositi troje dragocjene djece u sebi. Ovo je privilegija koju ne shvaćam olako.
Svaki kilogram koji sam dobila osigurao je hranu za troje predivne djece.
Svaka strija na mom trbuhu podsjetnik je da u njemu jednom oblikovan život.
Svaka otpala vlas kose sjećanje je na tisuće molitvi koje sam izmolila za zdravlje i dobrobit tih troje malih, dragocjenih čuda koje mi je Bog povjerio.
Napokon sam se pomirila s činjenicom da nikada neću vratiti tijelo kakvo sam imala.
I to je u redu jer moje tijelo je odraz majčinstva.
A to ne bih mijenjala za ništa na svijetu.
I Can Teach My Child
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Pixabay
