Dana 19.6. začelo se željeno i voljeno četvrto dijete u našoj obitelji. Drugo dijete nam je na nebu. Trudnoća je potvrđena već u 5. tjednu. Moji prvi problemi nastaju prvim krvarenjem u ranoj trudnoći kada mi je određeno strogo mirovanje zbog hematoma koji je bio iznad posteljice i koji je bio veći od našeg djeteta i same posteljice. Liječnik mi je rekao kako postoji opasnost prijetećeg pobačaja i da mi takav hematom sa sobom odnese i plod. Bilo me strah, ali je istovremeno počelo i moje pouzdanje u Boga i zagovor o. Ante Antića.
Trenutak kada molim zagovor molim o. Ante Antića
Vadim sliku o. Ante Antića i nekim unutarnjim poticajem počinjem se uzdati u njegov zagovor kod Boga. Sličicu mi je prije 5 godina poklonila svekrva i od tada je stalno nosim u novčaniku. Na njoj se nalazi i molitva za proglašenje svetim o. Ante Antića, nalazi se i molitva za milost za koju sam posebno molila.
Rađaju se novi problemi, nove kušnje
Nedugo nakon prvog krvarenja, dolazi drugo – još obilnije. Pregledom kod liječnice ustanovljeno je kako je prvotni hematom iscurio te kako se stvorio novi na ušću maternice. I dalje se uzdam i molim. Dva tjedna poslije opet novo, treće krvarenje. Dana 30.9. sam hospitalizirana u rodilištu na odjelu patologije trudnoće s dijagnozom rizične trudnoće i prijetećeg pobačaja. Sa mnom na odjel stiže i sličica o. Ante Antića. Prvi posjet liječnika, koji mi kaže kako sam u stanju u kojem mi ponajviše može pomoći „čovjek sa sličice”. Moje pouzdanje biva jače. Često padam u mislima i vjeri, ali molitve ljudi oko mene i razgovori sa svećenikom me drže da ne klonem.
Osjećaj tjeskobe i straha od smrti
Jednu večer osjećala sam smrtni strah i tjeskobu. Nakon 15 dana svakodnevnog moljenja krunice gubim snagu te se svakih 2 – 4 dana redaju krvarenja na kojima gubim 2 – 4 dcl krvi. U tim trenutcima utjeha molitve o. Anti Antiću značila mi je više od ičega drugoga. U njoj sam pronalazila mir. Nakon već 6. ili 7. krvarenja upozoravaju me liječnici da je razina hemoglobina jako niska i da budem spremna na inducirani porod u cca. 20 tjednu trudnoće kada beba ima malene šanse da preživi. Te večeri me hvata strah od smrti. Pomolim se o. Antiću i zovnem prijateljicu koja me uputi na čitanje 23. psalma gdje nalazim mir i uspijevam zaspati. Iza toga novo krvarenje i iza toga još jedno. Do tada 9 ukupno. Odlučuju mi dati intravenozno željezo (monofer) kako bi me osnažili i bar malo „podigli”; lijek koji ima mnogobrojne nuspojave od kojih se ni jedna na meni nije očitovala. Mene podiže samo molitva.
Snaga molitva legije muškaraca
U jednom trenutku suprugov prijatelj šalje poruku kako 400-tinjak muškaraca (u sklopu programa Exitus koji je i moj suprug pohađao) u cijeloj Hrvatskoj moli za dijete i mene, za naše živote. Prijatelj s multiplom sklerozom prikazuje misu za nas dvoje iako je tada bolest bila u akutnoj fazi i „jedva se dovlači” do crkve. Sve to uz molitvu i pouzdanje u pomoć o. Ante Antića daje mi neizrecivu snagu i sabranost.
Po zagovoru rađa se živo i zdravo djetešce
Deseto krvarenje. Ono zadnje. Dogodilo se nakon što je suprugova teta, časna sestra, izvadila križić sv. Benedikta, stavila ga na moj trbuh i zajedno sa mnom molila za djetetov i moj život. To zadnje krvarenje bio je trenutak kada je hematom zauvijek otišao. Dana 10.11.2019. izlazim iz bolnice bez hematoma, ali uz napomenu da trebam mirovati i do kraja „čuvati trudnoću”. U 36. (+3) tjednu krenuo je porod. Sa sobom nosim molitvicu, sličicu i pouzdanje u zagovor o. Ante Antića. Dana 18.2.2020. na ovaj svijet je Božjom voljom i zagovorom o. Ante Antića, a žarkom željom i ljubavi svih molitelja i mojih roditelja, stigao živ i zdrav dječak (3.830 grama i 52 cm). U zahvalnosti za sva dobročinstva koja smo primili Božjom milošću i zagovorom o. Ante Antića želimo doprinijeti ovim svjedočanstvom proglašenju i uvrštenju u svece Katoličke Crkve o. Antu Antića.
Anonimna – Žena vrsna
Foto: Kelly Sikkema – Unsplash
