Nakon što smo vidjeli što je to evangelizacija te zašto je nužno evangelizirati, preostaje nam vidjeti kako to učiniti. Vraćajući se uvijek na Pismo, pronaći ćemo Krista prije svakog važnog čina u molitvi (Lk 6,12; Lk 22,39-46), a također se povlačio na molitvu i u drugim situacijama (Mt 14,23). Iz ovih primjera vidimo kako je prije djelovanja nužna osama ili samoizolacija ako ćemo biti u korak s modernim rječnikom.
Za organiziranu evangelizaciju nužna je duhovna priprema i poslanje od strane nadležnog poglavara
Kada govorimo o organiziranim evangelizacijama (na različitim festivalima, skupovima, jednostavnim izlascima na ulicu), za svakoga evangelizatora nužna je duhovna priprema i poslanje od strane nadležnog poglavara (ovisno o teritoriju: župnik, biskup, redovnički poglavar), bez toga, ne funkcionira. Pod pojmom priprema, ne podrazumijevam otići na jednu misu, klanjanje ili blagoslov svećenika. Za jedan takav događaj nužna je višednevna duhovna priprema koja će sadržavati na prvome mjestu sakramentalnu pripremu (euharistija, ispovijed), a potom sve ostalo.
U prethodnom sam tekstu naznačio kako je važno poznavati nauk Crkve koji dobivamo preko priprema za sakramente, ali jednako tako, važno je shvatiti kako se za evangelizaciju moramo pripremiti duhovno. U izlasku na ulice ne radi se više samo o lijepom susretu s drugim čovjekom, nego se radi o borbi za spasenje druge osobe. Vjeruješ li kako će Sotona samo mirno gledati dok ti naviještaš Krista?
Moramo biti svjesni da je pravi evangelizator Duh Sveti koji djeluje po nama
Kada se ovaj prvi korak dobro odradi, izlazak na ulicu postaje manji problem. Uvijek će biti prisutna određena doza straha ili neizvjesnosti. To je normalno s obzirom na to da nikada ne možeš znati što te očekuje. U susretu s drugim čovjekom treba biti svjestan kako u 99% slučajeva nećeš doživjeti njegovo obraćenje. Možda nećeš vidjeti tu osobu kako trči u ispovjedaonicu, ali moraš biti i svjestan kako nije na tebi vidjeti te plodove.
Važno je sebi posvijestiti kako je prvi evangelizator Duh Sveti, a ne ja. Kada tako postaviš situaciju u glavi, onda ti neće biti važno vidjeti ogromne plodove, nego će fokus biti na tome kako što iskrenije i vjerodostojnije navijestiti Krista. Prema Božjoj matematici samo ¼ posijanog sjemena uzraste i donese plod (Mt 13,3-9), stoga pusti Bogu da se pobrine za plodove, tvoje je biti Božja torba iz koje će on moći izvući sjeme te ga posijati u ljude kojima te šalje.
Da bismo mogli evangelizirati svakodnevno, potrebna nam je svakodnevna duhovna priprema
Sve do sada navedeno vrijedi za jednu posebnu evangelizaciju koja je obično kratkotrajna i u koju je uključen velik broj ljudi. Međutim, Crkva nas poziva na svakodnevnu evangelizaciju na svim područjima života (Evangelii nuntiandi, Evangelii Gaudium i ostali dokumenti Crkve). Takva evangelizacija zahtijeva od čovjeka svakodnevnu duhovnu pripravu i temeljitije poznavanje nauka Crkve. Reći će netko kako je to nemoguće u današnjem svijetu uz sve obaveze koje imamo, ali govoreći iz iskustva susreta s ljudima mogu reći kako je to teško, ali ne i nemoguće.
U svakodnevnom navještaju prvenstveno svjedočimo svojim životom, svojim primjerima u okruženju u kojemu živimo.Katolici koji kradu, varaju svoje supružnike, ogovaraju i sve ostalo u čemu se svatko od nas može pronaći, ne mogu biti autentični svjedoci.
Naša grešnost je prepreka evangelizaciji samo ako naviještamo sebe umjesto Krista
Odmah će mi netko reći kako onda nema potrebe za evangelizacijom kada smo svi grešnici, ali samo je drugi dio te izjave točan. Svi smo grešnici, ali ima potrebe za evangelizacijom. Krist je izabrao apostole koji su bili jednaki grešnici kao i mi, a „najistaknutiji“ su ga i izdali u ključnom trenutku pa ih je opet poslao naviještati (Mk 16,15).
Naša bi grešnost bila prepreka u evangelizaciji onoga trenutka kada bi naviještali sebe, a ne Krista. Svatko od nas se mora priznati grešnikom (Iv 1,9-10) i zatražiti oproštenje od Boga u sakramentu ispovijedi, a ne ostajati u grijehu. Živeći u toj milosti, tu istu milost moramo svjedočiti drugima. Nama je otkriveno, darovana nam je vjera i polazeći od te istine mi moramo krenuti prema drugima kako bismo im donijeli tu istu nadu i Božju ljubav.
Nije lako biti svjedokom niti evangelizirati – nikada nije ni rečeno da će biti lako
Živeći u današnjem svijetu zaista nije lako biti svjedokom, ali što je lako? Zar nam je Krist igdje obećao med i mlijeko ako pođemo za njim? Hodajući za Kristom naići ćemo na osuđivanja i odbacivanja, ali to nam je naviješteno (Iv 15,18-27) i ne trebamo se čuditi kada se to dogodi. Naši najbliži neće nas razumjeti ni u onim najjednostavnijim stvarima, kao što je nošenje prikladne odjeće ili odluka kako se ne želimo opijati svaku subotu. Na prvi pogled se može činiti kako su to beznačajne stvari, ali one su jako važne. Netko je rekao kako treba živjeti tako da te drugi pitaju o Bogu, a ne sam nametati što je istina. Ali ponekad je potrebno nametnuti tu temu jer odrastamo u društvu gdje pitanja postaju teret, a ne put do znanja. Papa Benedikt XVI. je rekao:
„Ljude ne možemo jednostavno privući uvjeravanjem ili raspravama o Bogu. Treba ih izmoliti od Boga za Boga… moramo konačno iznova naučiti da nam je potrebno manje rasprave, a više molitve.“
Moleći za druge, sami ulazimo u odnos s Bogom u kojem možemo vidjeti svu našu potrebu za Bogom koji nas jedini može promijeniti. Bitno je samo iz kojega kuta ćemo pristupiti pojedinom problemu. Takvim načinom došli smo na onu „nemoguću“ duhovnu pripremu svakoga dana. Drugima je potreban Krist, ali i meni još i više. Drugi trebaju obraćenje, ali na prvome mjestu ga trebam i ja. Zato evangelizator ne ide prema drugome s idejom kako je bolji ili svetiji, on mora pristupiti drugome sa željom svjedočenja divnih djela koja je Bog njemu učinio (Ps 66,16).
Evangelizirati ne možemo bez Božje Riječi i Tijela
Za kraj, uzmi svoj dan, provjeri koliko vremena izgubiš na društvenim mrežama ne radeći ništa konkretno za svoj život? Koliko vremena provedeš pred televizorom prateći razne stvari koje te ne obogaćuju? Svako ovo pitanje postavljam prvo sebi, a onda i tebi. Papa Franjo nam savjetuje da odvojimo dvije minute svakoga dana za čitanje evanđelja. Poručuje kako će nam to promijeniti život. DVIJE MINUTE – toliko ti je potrebno da pregledaš obavijesti na Facebooku ili Instagramu. Duhovna priprema onda izgleda jednostavna, ali zahtijeva jednu postojanost.
Sljedeći korak u životu je pristup sakramentima. Euharistija je izvor svake evangelizacije, a da bi se pristupilo euharistiji, potrebno je redovito pristupiti ispovijedi. Svatko sebi određuje vremenski period, ali najvažnije je da nisi u stanju teškoga grijeha. Bez sakramenata, naš će duhovni život polako prestati postojati ili će se pretvoriti u nešto što nema veze s Crkvom i Bogom. Nemoj ga zanemariti, pronađi si svećenika koji će ti biti duhovnik, koji će te voditi bliže svetosti.
Evangelizirati znači položiti svoj život za drugoga
Položiti svoj život za drugoga najveća je ljubav, a upravo se to od nas očekuje u evangelizaciji. Živeći s Kristom, mi ne možemo drugačije, mi ne smijemo znati za drugo. Pozvani smo na radikalnost života koja je ludost u svijetu, ali je spasonosna za nas i druge oko nas. Mi nismo otok u ovome moru života, mi smo lađa koja za kormilara mora imati Krista. Njegova riječ nam mora biti vjetar koji će nas tjerati drugoj osobi kako bi se uspela na tu lađu i srela Kapetana koji je jedini može uvesti u vječnu Luku (Ps 107,30). Imaš li hrabrosti biti Kristov vojnik u ovome svijetu? Imaš li hrabrosti reći „ne“ mentalitetu koji vodi u propast? Ne? Bez brige, nitko od nas nema, ali živeći s Kristom, oluje postaju tiše, a naše lađe nalaze mirno more. Samo s njim naš život ima smisao. S njim ćeš pronaći hrabrost, jer on je pobijedio svijet (Iv 16,33).
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: Priscilla Du Preez – Unsplash
