Svatko tko se kreće u crkvenim krugovima mogao je čuti za pojam nova evangelizacija, ali to ne znači da su oni koji ga upotrebljavaju, taj pojam dovoljno i objasnili. Morat ćemo se vratiti u antičku Grčku kako bismo saznali podrijetlo riječi evangelizacija. Ona dolazi od riječi euangelion koja označava neku radosnu vijest, a onda je iz toga nastao i glagol koji se ponajviše koristio u vojničkom rječniku, a označavao je pobjedu nad neprijateljem. Radosnom viješću su se također nazivali carski proglasi, obavijesti i tome slično. Iz ove kontekstualne analize možemo shvatiti zašto Krist koristi izraz radosna vijest za poruku koju šalje, ali i zašto i nakon njega, Crkva nastavlja koristiti taj isti izraz.
Nova evangelizacija nije moguća bez euharistije
Kristov poziv na obraćenje (Mk 1,15) uvodi nas u novost navještaja jer nitko nikada nije tako govorio (Mk 1,21). Prije uzašašća ostavlja učenicima zapovijed (Mk 16,15) koja obvezuje njih, ali i sve one koji će doći nakon njih. Oni preuzimaju taj zadatak nakon silaska Duha Svetoga (Dj 2,1-4) te Crkva taj zadatak s manje ili više uspjeha ispunjava sve do današnjeg dana. Smatram kako zaista nije potrebno dokazivati to Kristovo poslanje svima nama i shvatiti ga kao drugi najvažniji zadatak u Crkvi. Mnogi će ga staviti na prvo mjesto, ali postoji nešto važnije, a to je euharistija. Bez euharistije ne bi bilo ni evangelizacije. Svaki evangelizator mora iz euharistije crpiti snagu za navještaj, jer samo susret sa živim Kristom daje snagu za istinski navještaj.
U euharistiji, Krist nam daruje samoga sebe po Duhu Svetom koji prilike kruha i vina posvećuje te ih tako pretvara u Krv i Tijelo našega Gospodina. Od euharistije, stvarne prisutnosti Kristove, Crkva živi te tako može vršiti djelo navještaja Kristova uskrsnuća. Ona ne može naviještati samo Krista uskrsloga, mora ga naviještati cjelovito, od utjelovljenja pa sve do poslanja Duha Svetoga.
Mnogi bi se htjeli zaustaviti samo na uskrsnuću ili silasku Duha Svetoga, ali ipak je nužno popeti se u dvoranu Posljednje Večere, proći čitavu muku, doći do Križa kako bismo shvatili samo otajstvo uskrsnuća. Vazmeno otajstvo jednostavno je neodjeljivo i to već vidimo kod prve evangelizacije koju provodi sv. Petar (Dj 2,22-36). Istina, samo Petar zbori, ali on ustaje zajedno sa jedanaestoricom (Dj 2,14) što potvrđuje onu izreku da kada Petar govori, govori Crkva, odnosno kada papa naviješta, naviješta uvijek cijela Crkva.
Bez euharistije Crkva bi bila samo još jedna u nizu zajednica koje propovijedaju krnjeg Krista
Bez ovog kompletnog navještaja, koji mora uvijek uključivati poziv na obraćenje (Mk 1,15), navještaja euharistije (Lk 22,19) koja se završava na križu (Iv 19,30) i potpunog poslanja (Mk 16,15), Crkva bi bila samo još jedna u nizu zajednica koje propovijedaju krnjeg Krista. Svaka čast ostalima, ponekad bismo se zaista trebali ugledati u njih i slijediti njihov žar, ali nikada ne smijemo propustiti navijestiti Radosnu vijest u potpunosti. Takav krnji navještaj ne bi bio korektan prema ljudima kojima smo poslani jer bismo im donijeli samo jedan dio Krista, a On je puno više od lijepih osjećaja i zahvaljivanja.
Dvanaestorica apostola su u temelju prve evangelizacije. Petar je prvenstveno bio poslan Židovima, a Pavao poganima. Bez obzira na razlike u poslanju svatko je znao „odraditi svoj dio posla“ (Gal 2,9), što Pavao jako dobro tumači Korinćanima (1 Kor 12,28-30). Isti nas Duh sakuplja u jednu Crkvu te nam isti Duh povjerava različite službe.
Problematično je ponekad što svatko od nas želi biti na prvome mjestu, misleći kako je potrebno da baš on(a) bude novi sv. Pavao. Bog nas po Pismu uči kako to nije naša briga, naša je briga jedino gorjeti žarom kojim je sv. Pavao gorio. U tom žaru moram prihvatiti svaku službu koja mi je povjerena pa makar to značilo kako ću nekoliko godina provesti čisteći hodnike i zahode. Onaj tko je u malome vjeran, bit će i u velikome (Mt 25,23). Pohvalno je čeznuti za nekim velikim službama (1 Tim 3,1), ali ujedno treba shvatiti kako svaka od tih službi mora biti SLUŽENJE, a ne gospodarenje.
Isti Krist, približen ljudima na novi, drugačiji način
Iz poruke Pisma vidimo kako je poziv na evangelizaciju neodgodiv te mora biti cjelovit. Netko tko je došao do ovoga dijela teksta može se zapitati, a kakva je to onda ta nova evangelizacija? Najbolje je to definirao sv. Ivan Pavao II. kada je rekao kako nova evangelizacija nije nova u navještaju, nego u pristupu ljudima kojima se naviješta. Pozvani smo u ovoj novoj evangelizaciji navijestiti Krista onima koji više ne vjeruju u njega, a među njima su kršćani, katolici pa čak i neki svećenici, redovnici i redovnice.
Možda pojam „ne vjeruju“ zvuči pregrubo, ali kako drugačije označiti ljude koji iskrivljuju nauk Isusa Krista? Kako nazvati one svećenike, redovnike i laike, koji unutar Crkve naviještaju neki svoj nauk? Upravo takvima je poslan svatko od nas, ali ne kako bismo sebe navijestili, nego Krista, onako kako ga Crkva naviješta od silaska Duha Svetoga. Sad kada smo vidjeli što je to nova evangelizacija, preostaje nam još vidjeti zašto se svaki katolik mora posvetiti tome cilju te kako, a time ćemo se pozabaviti u sljedećim nastavcima.
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: Ben White – Unsplash
