Što se zapravo krije iza dana žena koji slavimo 8. ožujka? Ovaj dan obilježavao se desetljećima isticanjem slogana koji su veličali ulogu žene u socijalističkom režimu. Prisjetimo se malo u kakvom su položaju tada, dok se ponosno paradiralo sloganima, zaista bile žene: na milijune njih umiralo je od gladi. Bile su prisiljene raditi u tvornicama za mizerne naknade dok su im djeca čitave dane provodila u državnim vrtićima.
Dan žena stoljećima se slavio na spomendan Blagovijesti
Sudeći prema ovome 8. ožujka zapravo i ne predstavlja velik dan za ženu. Odabran je kako bi se izbjegla poveznica sa kršćanstvom, kako bi se kreirao novi, sekularni kalendar. Za odabir ovog dana kao dana žena nije bilo posebne podloge niti razloga za slavlje. Prije uspostave međunarodnog dana žena stoljećima se dan žena slavio na dan Blagovijesti. Spomendan je to trenutka u kojem je jedna žena zauvijek promijenila povijest čovječanstva. Marija je izgovorila svoj Fiat i začela živoga Boga. Nebo i zemlja zajedno su slavili. Uistinu, kršćanstvo je ono koje ženama pridaje neizmjernu važnost i dostojanstvo.
Sam Bog utjelovljen je u utrobi žene. Marijin Veliča pjesma je čitave Crkve – snažna, radosna, zahvalna, hrabra, Bogu ugodna pjesma čiji se blagoslov prenosi s koljena na koljeno.
Katolička Crkva uvijek je veličala žene
Katolička Crkva je ona koja čuva čitavo bogatstvo velikih žena. Prva je, dakako, Marija, Majka Božja, Škrinja zavjetna. Ne zaboravimo niti Mariju Magdalenu, ženu koja je prva svjedočila slavi Uskrsnuća i hitila učenicima kako bi im prenijela Radosnu vijest. Zatim Felicita i Perpetua, rimske mučenice. Majka Tereza, žena draga cijelome svijetu koja je čitav svoj život posvetila služenju najsiromašnijima od siromašnih na ulicama Kalkute.
Majka Crkva časti i cijeni svoje kćeri, katoličke žene to dobro znaju. Više je župa posvećeno ženama nego muškarcima. Više je žena bilo pod križem, nego muškaraca. Prva misionarka bila je žena – ona koja je ostavila krčag vode kraj zdenca i potrčala svima reći da je upoznala Gospodina. Većini katolika vjera je predana po ženi – majki, baki… Žene su srce Crkve, srce katoličkog života.
U najvećoj nevolji, katolici zazivaju ime žene – Marije Pomoćnice. Krunica, najpoznatija od svih pobožnosti, razmatra otajstva utjelovljenja i proslave Boga po ženi.
Na poseban način Crkva slavi ulogu žene kao majke, nositeljice života
Žene, svetice, bile su misionarke, mučenice, mističarke, začetnice redova i službi u Crkvi, spisateljice, učiteljice… Bile su majke obitelji, kraljice, vizionarke. Stoljećima su samostani bili mjesto učenja, kulture, duhovnog vodstva i formacije, liječenja i skrbi o bolesnima. Žene su bile te koje su njegovale i podučavale.
Majka Crkva posebno časti majčinstvo: za kršćane, majčinstvo nije samo biološki događaj poput bilo kojeg drugoga. Majčinstvo mijenja smisao i život žene. Ono postaje središte njezina života i uloga po kojoj se najviše sjedinjuje s Marijom. Onom koja je pod srcem nosila, rodila, dojila, odgajala i podučavala samoga Boga. Ona je Isusu prenosila tradicije, običaje, učila ga pristojnom ponašanju i odnošenju prema drugima. Od nje je čuo prve psalme i zajedno s njom molio. Služeći tako svojoj djeci katoličke majke postaju najsličnije Majci svih ljudi. Upravo je slika majke i djeteta najučestaliji prizor u kršćanstvu, odmah nakon križa. Slikali su ga i oblikovali mnogi umjetnici kroz stoljeća.
U kulturi koja zaboravlja na žensku čast, Crkva ženi vraća dostojanstvo koje joj pripada
Marija, službenica Izraela, kći Sionska, povezuje Stari i Novi Zavjet. Marija je uzvisila žene doma Davidova i uzor je svim kraljicama i ženama u javnom životu. Marija, čije je srce probodeno mačem boli, je žena kojoj se utječe svaka ožalošćena majka vojnika, izgubljenog čeda, bolesnog djeteta…
Poganske kulture – danas i nekada – nude poruku ženske podložnosti: neželjene bebe, djevojčice za koje se smatra da su manje vrijedne od dječaka, djevojčice u pubertetu koje su prodane u seksualno roblje, djevičanstvo koje gubi na cijeni, starije žene koje su smatrane teretom društva. Kršćanstvo slavi komplementarnost spolova, cijeni autentičnu vrijednost žene, uči čednosti i junaštvu, časti brak kao cjeloživotni zavjet koji stvara i njeguje život. Širi poziv muškarca da časti ženu, opominje da je zlostavljanje žene čisto zlo.
Kao katoličke žene, pozvane smo pomoći muškarcima učvrstiti palu muževnost
Majka Crkva u današnjem svijetu kao podcijenjene češće prepoznaje muškarce. Moramo ponovno učiti djevojčice i dječake o časnoj i herojskoj muževnosti. O očevima i muževima koji skrbe i proviđaju za svoje obitelji. O svećenicima koji služe svojoj Crkvi. O muškarcima koji plemenito i uzorito služe Bogu i društvu – kao oni koji čuvaju mir, čine okolinu sigurnom za obitelji i iznad svega štite život.
To ne znači da nam je potreban međunarodni dan muškaraca, ali svakako je poziv da kao katoličke žene povedemo društvo. Da svojim primjerom pokažemo kako cijeniti muškarca kao muškarca i ženu kao ženu. Da slušamo glas Majke Crkve kada slavi istinu da smo stvoreni na sliku Božju – kao muško i žensko, smjerajući time na Krista i Crkvu čije sjedinjenje odzvanja u svakoj euharistiji i svakom kršćanskom braku.
Neka nas u tome zagovara sveti Ivan Pavao II. koji je u svom Mulieris Dignitatem savršeno oslikao dostojanstvo i ulogu žene kojoj trebamo težiti i koju se trebamo truditi ostvariti. Kao hrabre žene 21. stoljeća, slavimo ponovno dan žena na dan Blagovijesti. Podsjetimo svijet na Radosnu vijest i dostojanstvo, čast i veličinu koju Crkva pridaje ženi.
Joanna Bogle – Catholic Herald
Prevela: Lea Potočar
Foto: Jordan Cannella
