O mogućim poteškoćama oko začeća, poput svih parova koji se tek vjenčaju, nismo ni razmišljali.
Naš san se ostvario – nakon pet mjeseci braka ostali smo trudni. No, ubrzo se dogodilo bolno razočaranje: srce našeg djeteta prestalo je kucati u 11. tjednu trudnoće, što se ponovilo i za nekoliko mjeseci.
Život je dar kojeg ne možemo zaslužiti
Shvatili smo da Bog od nas želi nešto konkretno, učinili smo neke životne promjene, donijeli smo odluku biti „tim“, raditi na našemu međusobnom odnosu i odnosu s Bogom, svjesni da je život dar koji ne možemo zaslužiti, već samo primiti.
Čovjek je kompleksno biće, kojega samo Bog može razumjeti. Tako smo i mi dolazili u situacije pune nervoze, nestrpljenja, neobjašnjivih tjeskoba i zatvaranja, dok na jednoj duhovnoj obnovi nismo shvatili: mi smo bili dostojni biti roditeljima ovoj djeci koja su živjela oko tri mjeseca i vrijednost je tih života u Božjim očima ista kao i vrijednost života čovjeka koji umre u kasnoj starosti. Ta je spoznaja za nas bila milosna.
Shvatili smo da smo zapravo blagoslovljeni našim križevima, jer nas oni vode bliže našemu Spasitelju Isusu Kristu, ali i pročišćuju našu međusobnu ljubav, te da se još više volimo.
Odlučili smo se na posvojenje, čak i ako u međuvremenu dobijemo biološko dijete
Na jednoj duhovnoj obnovi čuli smo svjedočanstvo para koji je u vrlo kratkom vremenu posvojio dijete; s mnogo ljubavi pričali su o svom putu i donijeli nadu da roditelj ne moraš postati samo biološkim putem, te da je ljubav pokretač svega.
Potaknuti tim svjedočanstvom, odlučili smo proći „školu za posvojitelje“. Dopustili smo Bogu da otvori i naša srca za taj čin, ako je to njegova volja za nas. Srca su se polako počela otvarati za put posvojenja, toliko da smo u jednom trenutku zajedno odlučili: ako nam Bog daruje i naše biološko dijete, voljeli bismo nastaviti ići ovim putem.
Molili smo sv. Šimuna da primimo u ruke svoje čedo kao što je on primio Isusa
Od prijatelja smo saznali da se u Grkokatoličkoj Crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Jastrebarskom nalaze moći sv. Šimuna, čije se tijelo nalazi u Zadru.
Svake srijede ispred moći svećenik predvodi molitvu za zdravlje duše i tijela te svakoga pomazuje svetim uljem. Osobito se moli za parove koji čeznu ostvariti se kao roditelji.
Velike su mi se stvari ondje počele događati, ali i nama kao paru. Dolazeći na redovitu molitvu, doživljavala sam velike milosti – da ozdravljam, da mi je srce ispunjeno i da sve više čeznem za Bogom.
Moja molitvena nakana srca bila je zdravlje duše i tijela, ali u krajičku svoga srca usudila sam se moliti sv. Šimuna, ako je to u skladu s Božjom voljom, da mi isprosi milost – kao što ju je on dobio od Boga da nije umro dok nije u svoje naručje primio dijete Isusa – da ne umrem dok ne primim u ruke svoje čedo.
Bog je uslišio vapaje naših srdaca
Bog je bio jako, jako brz! Iznenadio nas je za vrijeme trajanja škole novom trudnoćom.
Trudnoća je dobro napredovala. Trebalo je vremena za potpuno povjerenje da će Bog zaštititi ovo dijete i dati da se rodi živo i zdravo.
Kako je vrijeme prolazilo, a trudnoća dobro napredovala, bili smo sve opušteniji i mirniji. Raslo je naše povjerenje u Božju Providnost, da nas Bog neće ostaviti siročad (Iv 14,18).
Završili smo školu za posvojitelje, dobili pozitivno rješenje o prikladnosti za posvojenje, a u međuvremenu se rodio naš sin Šimun (hebr. šim’ôn: Bog je uslišio).
Zaista, naš Bog nas je uslišio i čuo vapaje naših srdaca! Zauvijek zahvalni!
Marija Zečević – Žena vrsna
Foto: TeiTo
