Naša je kći Grace postala filozof / umjetnik, što je i danas, dijelom zbog toga što nisam imala vremena tjerati je da se prilagodi standardu koji određuje kakvo bi dijete trebalo biti ili što bi trebalo raditi u njezinoj dobi. Nisam imala ni novca da bih je ubacila u sportske aktivnosti ili neke druge izvanškolske obaveze za koje ionako nije bila zainteresirana.
Slavljenje individualnosti
Grace je bila jedinstveno dijete s nevjerojatnom sposobnosti koncentracije. Dok su se moji četverogodišnjaci mučili s pisanjem velikih tiskanih slova ili crtanjem, moja bi mlađa kći u dobi od 18 mjeseci ispunjavala listove papira crtežima sa sićušnim detaljima. Jednom je nacrtala najmanje 50 sitnih očiju dok je pola sata stajala na stolici i naginjala se iznad papira. Za Božić smo joj kupili kredu, upravo prije njezinog drugog rođendana. Grace je bila nesvjesna svega osim svoje umjetnosti tako da bi nastavila crtati i izvan ploče u liniji na zidu sve do sljedećeg ugla. Smijali bismo se njezinom primjeru tihe strasti.
Kako bi ovo dijete zaspalo?
Zaspalo bi režući male trokute iz časopisa dok bi dječje škare još uvijek bile u njezinoj ruci. Nježno bih uklonila škare i prekrila je dekicom. Jednom tjedno bih pomela u lopaticu za smeće gomilu sitnih trokuta. Kada bih pozvala Grace, kad je bila nešto starija, da mi pomogne po kući, ona bi bila toliko uronjena u izrađivanje ili slikanje da me ne bi niti čula.
Dok je Grace bila novorođenče, njezina je kosa bila gusta, crna i stajala je uspravno na krajevima. Njezine su oči bile ogromne i izrazito tamno smeđe. Zapravo, Grace je izgledala smiješno jer su njezine oči neprestano imale iznenađen pogled. Izgledale su kao da proučavaju sve oko sebe. Njezina je kosa postala smeđa s prekrasnim plavim pramenovima koji su izgledali kao da su bojani, ali je i dalje imala one velike smeđe oči koje su sve promatrale. Jednom je prilikom u dućanu pogledom uhvatila djevojčicu i pomislila kako ima velike oči. Sljedećeg je trenutka shvatila da gleda u svoj odraz.
Sloboda koja je značila mnogo
Moja je kći živjela u svom svijetu dok je bila dijete. Zahvalna sam što nam je nedostatak novca dalo slobodu i mogućnost da samostalno otkrije i razvije svoje talente. Nismo je tjerali da se pridruži sportskoj ekipi ili izviđačima, dopustili smo joj da uživa u onome što voli: čitanju i crtanju. Rezultat toga jest njezin odabir studija filozofije i religije te umjetnički talent zbog kojeg uvijek titra maleni osmijeh dok crta i slika.
Sva djeca moraju otkriti tko su u Kristu. Vjerujem u njegovanje individualnosti kod Božje djece, a ne konformizma.
Melanie Jean Juneau – Catholic Mom
Prevela: LR
Foto: rawpixel – Unsplash
