U zadnje vrijeme često čujem izjave poput „Znaš, ona ima katoličkog dečka“ ili „Lako je njoj, njen muž je u vjeri“. Ne mogu ne zamijetiti dozu senzacionalizma u ovim rečenicama. Kao da je ta djevojka ili žena osvojila jackpot koji je ostalim ženama, koje nisu u vezi ili su u braku s katolikom koji ne prakticira vjeru, nedostižan. Zamjećujem da takvi katolički parovi postaju predmet obožavanja. Čini mi se kao da svoju pažnju zaustavljamo na prvoj informaciji i vjerojatno počinjemo razvijati i svojevrsnu vlastitu maštariju u kojoj su glavni protagonisti sveti katolički muškarac i žena, odnosno par koji ima lijep život i koji je pronašao sve ono što je tražio. Svi su njihovi problemi riješeni. Potraga je zaustavljena. Nema uspona, nema padova. Samo divna konstanta upakirana u bračni ili predbračni celofan povezan ukrasnom vrpcom na kojoj piše „katolici“.
Ideal katoličkog braka je nedostižan?
Ako se odvažimo „izići“ iz ovakvih iluzija, možemo uočiti da snaga katoličkih parova nije u njima samima, nego u njihovom prijatelju, pomoćniku, zagovaratelju, suputniku, savjetniku, a nadasve spasitelju, Isusu Kristu. Oni povjerenje u vezi, a kasnije u braku, u svoje „ zauvijek“, ne crpe u drugoj osobi nego u Njemu, opečaćeni snagom Duha Svetoga. Samo ljubav, sakramentalni život i molitva otvaraju prostor živjeti trostrani odnos, dvoje ljudi koji žive u Bogu i s Bogom.
Ideal katoličkog para može se istovremeno činiti nedostižnim i/ili bajkovitim, ali on to definitivno nije. Dapače, i katolici svoje veze i brakove žive u svijetu, uz dnevne obveze, obiteljske ili neke druge poteškoće, brigu za prijatelje, djecu, financije, poslovne izazove. Uz svjetovne obveze potrebno je pronaći vrijeme kada se par zajednički odmara s Gospodinom. Ovakav se zahtjev zaista ponekad može činiti nedostižnim, ali tada se očituje povjerenje u Providnost, povjerenje da Gospodin pripomaže kod želje da se par susretne s Njim kako bi ih ohrabrio za predstojeće izazove.
Muž/dečko koji moli za tebe nezasluženi je dar
Dečko koji živi sakramentalnim životom nije nikakav ulov. Muž koji moli za svoju suprugu nije zgoditak. Ovu je stvarnost potrebno promatrati u širem kontekstu. Ovaj odnos ne može biti moj ili tvoj cilj. Ako je tome tako, promašili smo životnu poantu. Oni su darovani suputnici kroz prostranstva života na zemlji. Njihova želja hodati uz Gospodina, a istovremeno ljubiti jednu ženu nezasluženi je dar toj ženi. To nije nešto što ti pripada samo po sebi, to nije nešto temeljem čega se imaš pravo ljuti ili prigovarati Gospodinu kako druge djevojke pronalaze dečke u vjeri, a ti ne pronalaziš.
Trebaš biti svjesna činjenice da ako je tvoj dečko ili muž katolik, to ne znači da nikad neće „pasti“, osobito u odnosu s tobom, u onom što ti je najteže, što te najviše boli. Ako se to dogodi, neka tvoja sigurnost, tvoja radost bude u polaganju svih strahova i slabosti u prečisto Srce Isusovo.
Duboka ljubav iskazuje žrtvu koja nikad nije ljudska
Da bi mogla donijeti inicijalnu odluku odgovara li ti određeni dečko da bi sebi i njemu dopustila da se upoznate, potrebno je promotriti osobu u cijelosti. Isključivost i tvrdoglavost nikad nisu dobar izbor. Potrebna je suradnja s Gospodinom i osluškivanje što ti On želi reći.
Ako ga odlučiš bolje upoznati, promatraj ga kako se odnosi prema Bogu, koliko Njega ljubi, koliko čezne za Njim, koliko Njemu želi ugoditi. Ako ljubi Njega iskrenom, nesebičnom ljubavlju, takvom će ljubavlju ljubiti i tebe. Ako se žrtvuje za Krista, žrtvovat će se i za tebe, ako za Njega trpi, vjerujem da će biti spreman trpjeti i za tebe, ako se trudi izgraditi odnos s Njim, trudit će se graditi odnos s tobom bez obzira na poteškoće s kojima ćete se susretati.
Vlastita spoznaja vrijednosti čovjeka i njegovog potencijala za rast u svetosti nužno donosi promatranje drugog čovjeka u posebnom svjetlu. Za muškarca koji ovu spoznaju nosi u srcu, žena je vrijedna. Ona je njegovo blago. Ne postoji nikakva šansa da će ti svjesno htjeti učiniti nažao, da će htjeti da ti trpiš zbog njega, da gazi tvoje ideale, da te dovodi u nezgodne situacije. Nema. Zapamti, nema. Duboka ljubav iskazuje žrtvu. Ta žrtva nikad nije ljudska. Ona je protkana božanskom žrtvom što se daje kao uzor. Tada se uvijek, i u teškim, i u blagoslovljenim razdobljima, postavlja pitanje što bi ljubav učinila.
Idealiziranje katoličkog muškarca treba presresti preispitivanjem sebe
Ako je tvoj muž katolik, to ne znači da ćete se uvijek slagati, da ćete imati identičan pogled na sve životne situacije, ali ćeš uvidjevši kristoliku ljubav svoga muža, dopustiti da te on „vodi“, da on bude glava. Ti ćeš znati da mu je Krist povjerio veličanstven zadatak da se preda onako kako se je to On napravio za svoju Crkvu.
Onda kada se on želi predati, žrtvovati za ženu, u suradnji s Gospodinom, a da joj to ne „stavi“ pod nos, tada žena ima priliku, u mudrosti i razboritosti, pustiti muža da bude glava njihova odnosa, da u punini oboje slijede Krista. Pri tome se ne umanjuje niti gazi dostojanstvo žene. Dapače, u zagrljaju muža čuva se dostojanstvo žene. I tada se stvara savez, sveti suživot, simbioza davanja i primanja. Tada možeš reći: „Mi smo Kristovi. On je u centru našeg odnosa. On je korektiv naših zastranjenja u sebičnost.“
Ne postoje savršeni muškarci, bili oni katolici ili ne. Ne postoje savršene veze. Samo nesavršeni ljudi spremni na trud i žrtvu. Prije negoli zaploviš morem svoje mašte i započneš ili nastaviš sanjarenja o idealnom katoličkom muškarcu koji će ispuniti sve tvoje kriterije, zapitaj se – kakva si ti osoba, žena, katolkinja? Što možeš pružiti drugoj osobi i je li moguće da ne dopuštaš nekome da uđe u tvoj život jer zapravo čekaš katoličkog princa?
Zato vam je potrebna čistoća..
Ljubav je odluka. Odluka u Kristu. Tada više nema povratka, nema odustajanja, nema prostora ustuknuti pred ikakvom nepogodom. Zbog toga čistoća, zbog toga razgovori. Sve to da pogled ostane jasan, da ga ništa ne zamagli. Razgovori u vezi služe da vas pripreme za rješavanje bračnih izazova, da započnete s upoznavanjem prostranstva duše, da spoznate što znači čvrsta odluka, da naučite što je žrtva, voljeti poput Krista, bez zadrške tražiti oprost, upravljati vlastitim egoizmom, ogoliti dušu, ali sačuvati čistoću tijela, da naučite zajedno nositi životno breme, zajedno hrliti pred Presveto da mu svatko od vas ostavi svoje „ja“, da mu jednom možete doći s „mi“. Kod „mi“ nema podjele. Zajedno smo. Zajedno u Njemu. Gdje Ljubav rađa ljubav.
Sjeti se ovoga kad sljedeći put pomisliš da si sama i da Gospodin svima daje, a tebi oduzima.
Anteja Nakić – Žena vrsna
Foto: Radu Florin – Unsplash
