„Sjedimo na terasi ljetnog kafića. Dvije limunade, žuta i zelena slamka. More utišava naš dugi razgovor. Moja plava haljina, u nijansi njegovih očiju, dodiruje tlo. Obuhvaćam je rukama, omotavam i podižem do gležnja. On me promatra naslanjajući naočale na stol. Uživala sam biti u njegovim mislima. Na neki jedinstven način, kao da ga već poznajem godinama, nadjačao je šum valova, nadjačao je očima i osmjehom i oplahnuo moju nutrinu. „Žana, ne želim te požurivati, ni uplašiti, ali zbilja si mi draga“, kao da me miluje po licu meko je prozborio i upalio moje otkucaje. Činilo mi se da mi srce preskače želeći izgovoriti prve riječi. „Molim te, budi mi djevojka. I budi mi čuvarica srca i duše.“
„Želim s tobom živjeti čisto do braka. Želiš li i ti to?“, izgovorio je pažljivo birajući svaku riječ, kao da hoda po brodu dok povjetarac njiše valove. Negdje unutra, u nekom djeliću srca koji valjda ima usta za razgovor s Bogom, umirio je moje slutnje. Sanjala sam ovaj trenutak još kao djevojčica, dok mi je majka pričala o ocu. Sad mi Pavao izgleda još sličniji. Bog nam je darovao ovu ljubav, obostrano. Negdje u daljini sunce je uranjalo u obzor; poljubac mora, planine i neba okončao je duboku žudnju koja se rodila s izlaskom sunca. Dan se pretvorio u zvijezde.“
U žaru zaljubljenosti i rađanju strasti
Upravo u naletu najvećih emocija, u žaru zaljubljenosti i rađanju strasti, u trenutku kada bi „filmski“ slijedilo ljubljenje i zagrljaj na plaži neke noći, Žana i Pavao nisu odigrali svoju ulogu kako je hollywoodski redatelj predložio. Duboko u sebi, odrekli su se svoje slatke strasti i položili je na dlan Božji. Kao žrtvu. Bogu ugodnu. Njima na blagoslov. U ljudskoj prirodi postoji želja za sjedinjenjem s dragom osobom, no isto tako postoji i nutarnji „prirodni“ glas koji šapće da je uzvišeno lijepo odgoditi želju za fizičkim sjedinjenjem neko vrijeme. Takvo vrijeme je dragocjeno za upoznati osobu, za upoznati s njom i druge dimenzije ljubavi.
Kad isključiš spolne odnose iz veze, ne stvori se umjesto toga čudna tišina da ne znaš što bi radio više s tom osobom. Tada počinje „sveti“ pravac hodanja. Bog stvara situacije i razgovore na kojima želi da par radi do eventualnog braka. Odjednom se otvori područje za produbiti neka pitanja, prilagoditi se jedno drugom. Spoznaš i „lošu“ stranu druge osobe pa se onda učiš nositi s tom istom „lošom“ stranom ili zajedno pronalazite način kako je omekšati. Imaš više vremena rasplakati se, odvaliti od smijeha, malo više vremena i za naljutiti se i ne pomiriti odmah fizičkim primirivanjem situacije, nego se dobro preznojiti dok ne pronađeš zajednički jezik, imaš vremena i poraditi na sebi.
Pogledamo li općenito ljudski život, obično Bog čovjeku dopušta da odabere neko odricanje, da prikaže neku žrtvu, da proživi neku patnju, kao šansu da iz nje izađe nešto pročišćeno, snažnije, obogaćeno, uskrslo. Sv. Faustina govori o „Trostrukoj kruni“ koja čeka u Raju duše koje budu na ovoj zemlji pročišćene „radosnom“ patnjom i odricanjem.
Čistoća prije braka kao sredstvo postizanja svetosti
Dakle, u ovom slučaju čistoća prije braka može biti sredstvo postizanja svetosti. A, s druge strane, može se svakodnevno na taj način Bogu prikazivati žrtva za buduću bračnu sreću. To ne znači da par koji živi u čistoći prije braka živi isključivo u patnji svakodnevnog odricanja od fizičkih odnosa s voljenom osobom. Naprotiv, u hodanju djevojka i mladić već doživljavaju radost rasta njihove ljubavi iz dana u dan. I to im daje sigurnost da će njihova ljubav rasti i nakon sklapanja braka svakodnevno.
Čistoća je zapravo širi pojam od same apstinencije. Ona uključuje i pogled vjernosti i poštovanja prema drugim djevojkama i mladićima, ovisno gledamo li s njene ili njegove strane. I ona podrazumijeva neprestano započinjanje. Kao put. Kreneš na njega, ali trebaš uvijek novi polet za učiniti sljedeći korak.
Ipak, mogla bih ja ovdje hvaliti što hoću, može i Crkva ili bilo tko reći zašto je to dobro, no, u trenutku kada si nasamo s voljenim teško je odoljeti. Ona: „Često smo se pitali zašto smo mi to uopće odlučili. Morali smo ispočetka naći argumente koji su nas uvjerili da to ima smisla. Mi smo to htjeli napraviti iz našeg osobnog uvjerenja. Jer da mi netko kaže samo da živim čisto prije braka, nije mi dovoljno čvrsto da uspijem i izdržati četiri godine u tom naumu. Onda smo zajedno shvatili da je to zapisano u čovjeka. “Poznavajući mnoge, sada već, bračne parove koji su živjeli čistoću prije braka, primijetila sam da ne postoji tehnički recept kako se ona živi. Zapravo svaki par pronađe „svoj način“. Pojasnit ću.
Neobično za ovo vrijeme – nazadno, primitivno, nemoguće!?
Njih dvoje su prohodali, oboje u želji da do braka stignu nevini, i da svoju nevinost daruju jedno drugom u prvoj bračnoj noći. Već dovoljno neobično za ovo vrijeme. Ili, bolje reći „nazadno“, „primitivno“, „nemoguće“. Kako god, tri dana nakon početka veze koju su kao i svaki normalan par započeli ljubljenjem, jedan prijatelj svećenik, sasvim slučajno, ili potpuno Bogom namješteno, preporuči im još rigoroznije. Kaže on: „Hodanje je kao dužina IABI. Njeno polovište je točka C. Dužina IACI (čitaj prvo vrijeme hodanja) služi za upoznavanje osobe, za razgovore, za vidjeti jeste li jedno za drugo, jeste li za brak. Točka C je poljubac. Poljubac vuče na bračni čin. Dakle, od poljupca do braka imate još isto toliko vremena koliko vam je bilo potrebno za upoznavanje, ako želite izdržati bez potpunog spolnog odnosa do braka. Matematički rečeno, čistoća prije braka je:
“IACI=ICBI, A-upoznavanje, C-poljubac, B-bračni zagrljaj “
Njih dvoje, nisu se ljubili godinu dana. Još godinu dana su se ljubili, a onda vjenčali kao pobjednici čistoće prije braka. Mnogi prijatelji, koji možda nisu ni znali za njihovu tajnu, na vjenčanju su govorili kako se nešto drugačije i posebnije osjećalo u zraku. Vjerujem da je to bila radost njihove čežnje jedno za drugim.
Hodanje bez poljupca
Drugi par. Oni isto odluče da je čistoća prije braka njihov put. Nekoliko godina ranije njoj je bilo neodoljivo smiješno, ili nazovi nazadno, kada bi čula u Crkvi da netko propagira „hodanje bez poljupca“. Naravno da ćeš se ljubiti. Pa to valjda razlikuje momka i curu od „samo prijatelja“. Pronašla je njega i međusobno su odlučili pokušati doći do braka bez „onih stvari“.
Ispričali su mi da su s vremenom shvatili da ih poljubac ubrzo povuče i tako više ne mogu izdržati. Oni su na vlastitoj koži shvatili da je žena čvršća do jedne točke, do dodira. Kada se dogodi dodir, budući da ženinu spolnost više stimulira dodir, ona postaje slabija odupirati se. Zato je dobro izbjegavati poljupce i dodire ako se želi živjeti čistoća. No, osobno smatram da je granica u srcu i stoga je svaki par za sebe pronalazi u odnosu s dragim Bogom.
Njih dvoje su se često ispovijedali jer im je to davalo snagu za novi početak. Često, toliko često da ih je nekad bilo i sram. No, oprost im je pomagao krenuti iz početka. Nisu odustajali od svoje borbe za življenjem po Božjem zakonu. Nekad su bježali jedno od drugog. I smijali se kasnije tome. Imali su svoje dosjetke koje su im pomagale da svoju ljubav izražavaju na način koji nije fizički, ili je fizički, ali te ne navodi na grijeh. Činili su to jedno za drugo, i zajedno za ljubav dragom Bogu. Sanjali su svoj san. I došli su do braka čisti, uz tešku zajedničku borbu.
Čistoća prije braka stavlja sreću u krevetu na Božju kocku
Netko mi je jednom rekao na ovu temu „I cipele kada ideš kupiti, moraš isprobati“. Tada još nisam bila u braku, i na sreću, nisam u to povjerovala. Nekako mi se moj dragi nije činio sličan cipelama. Bio mi je više živ i topliji i nježniji nego cipele. Brak je zaštita, kao neki okvir vjernosti, priznat pred Bogom i ljudima. Spomenuta metafora cipela u prijevodu znači da živeći čistoću prije braka, parovi stavljaju sreću u krevetu na kocku. Na Božju kocku, nadodala bih.
Ne vjerujem da bi netko mogao biti „izdan od Boga“ kada stavlja sve karte Bogu u ruke. Želja za bračnim činom tijekom hodanja raste i par koji je spoznao da su jedno za drugo jedva čeka ljubav okruniti vjenčanjem. Jako je lijepo čeznuti za predanjem dragoj osobi, a istovremeno vrlo teško sačuvati divan dar spolnosti i poklanjati jedno drugom uzdržljivost. No, znam za slučaj u kojem se njih dvoje u braku nisu privlačili. Njihov je odabir bila čistoća prije braka i onda, vjenčavši se, nikada brak nisu konzumirali. Dobili su proglašenje ništavnosti braka jer brak nije nikada ni započeo. Brak započinje bračnom privolom i bračnim činom.
Bog te ljubi!
Mnogi parovi oko nas danas još uvijek žive ovako s velikim entuzijazmom. Tihi su, no postoje zajedno sa svojim malim tajnama, zajedno sa svojim malim vjerama i svojim blagoslovima koje uživaju kasnije u obitelji. Poznajem i djevojku kršćanku koja je vrlo poticajno ljubila bližnje, bila mi je uzor u svojoj otvorenosti i pomaganju drugima. Nekako je zračila, predvodila je ples i pjesmu na svadbama. Veseljak, puna života. Voljela je i izlaske. Imala momke. Nije živjela ovo o čemu sam pričala, nego na način kako uglavnom žive danas mladi ljudi, „normalno“. Možda nije imala milost tada razumjeti što znači čistoća.
Nakon nekoliko godina, susretnem je. Uvijek je bila nasmijana, no tada još nekako blaženije. Divno se smijala. I šapnula mi, onako usput, da sada živi čistoću prije braka. U jednom trenutku je osjetila da je to ispravno i predložila svom momku. Usred hodanja su započeli. Zašto ne? Nikad nije kasno. Mislim da nije kasno ni u braku započeti živjeti čistoću jer postoji i bračna čistoća i ona također donosi mnogo blagoslova za obitelj.
Svaki dan je novi početak. Bog te ljubi. Bez obzira koliko si imala dečkiju i na koji način živiš. Bez obzira jesi li sada u slobodnoj vezi ili si u braku i nisi tako živio prije braka. Sadašnjost je vrijeme za posvetiti se. Ne boj se, niti ako svaki dan padaš. Ostavi pad iza sebe i započni opet. Padaš i sutra, započni prekosutra. Pokušaj. Bitna je želja da uspijemo. Svi smo ljudi od krvi i mesa i borimo se s time. Ne dopusti da ti opterećenje iz prošlosti oduzima prilike, gledaj naprijed. Gledaj u Nebo. Povjeruj da ti je oprošteno. Bog je milosrdan i uvijek nas čeka. On čezne, prosi da povjerujemo da je milosrdan. Kao maleno dijete koje plače da ga uzmeš u naručje i umiriš. Prije braka, u braku, na samrti, svejedno je. Samo da mu slobodno povjerujemo.
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: Aaron Burden – Unsplash
