Uopće nisi svjestan koliko često ljudi govore o seksu dok ga se sâm ne odlučiš odreći. Vjerujte, znam to iz vlastitog iskustva. Još od petnaeste godine, kada su moji vršnjaci počinjali s prvim seksualnim iskustvima, pa sve do dvadeset pete godine i vlastite udaje, navikla sam biti jedina osoba u ovom seksualiziranom svijetu i društvu koja se svojevoljno uzdržava od seksa.
Najteže su mi padale reakcije ljudi
To je više-manje čitavo desetljeće smijanja šalama koje nisam razumjela. Desetljeće odvraćanja pogleda kada ljudi pokrenu temu svojeg prvog seksualnog iskustva nadajući se da neće doći red na mene. Desetljeće neugodnih trenutaka kada dečkima na spojevima moram objašnjavati kako stvari stoje. Najteža stvar u vezi odluke da ću se uzdržati od seksa prije braka nije bila sama odluka, već reakcije drugih ljudi.
Poput svačije odluke o vlastitom spolnom životu, moja je odluka o apstinenciji bila pod utjecajem različitih stvari u različito vrijeme. Ponekad je moja motivacija bila duboko teološke naravi. No ponekad nije bila ništa više doli tvrdoglavi instinkt koji mi je govorio da me nitko ne smije prisiljavati na nešto što nisam sigurna da želim učiniti.
Pripremila sam se na čekanje jer sam znala što želim
Jedino stajalište kojeg sam se dosljedno držala tijekom čitavog tog desetljeća bilo je to da je seks vrlo važan. Čak da mi je i čitav svijet govorio da je to samo zabava bez obaveza, znala sam da je moje srce ponajprije žudjelo za ljubavlju i predanjem. Kada bih se pokušala pretvarati da to nije tako, bilo bi to više zato da udovoljim drugima nego sebi.
Dakle, pripremila sam se na to da ću čekati, čak i ako je to značilo da nikada neću iskusiti seks. Nisam bila sigurna postoji li pravi muškarac za mene. Međutim, bila sam sigurna da bez obzira na to koliko je seks super, ne može biti toliko dobar da nadoknadi bol koju bih osjećala kada bih nekome dala sve, a zatim shvatila da ta veza ne funkcionira. Vidjela sam kako su se neke moje prijateljice zaljubile i uvjerile same sebe da im ne smeta imati odnose s dečkom jer on to želi, ali su se potajice nadale da će se veza pretvoriti u prekrasnu ljubavnu priču. Vidjela sam i kako su uvijek iznova bile povrijeđene pretvarajući se da se zabavljaju jer to bi i trebalo biti zabavno, zar ne?
Navigiranje u seksualiziranom svijetu prepunom pornografije
Vrlo dobro se sjećam da sam kao tinejdžerica opisivala kakvog muškarca čekam kada sam prijateljici nakon sata glume objašnjavala zašto me ne zanima seks bez obaveza (ili dečki općenito u toj fazi). Pogledala me u nevjerici i rekla: „To zvuči super, ali nikada nećeš pronaći takvog muškarca!”. Tada sam to okrenula na šalu i uzvratila: „Pozvat ću te na vjenčanje”. Ali kasnije mi je sinulo da ću prije ostati sama cijeli život čekajući nekoga tko će me potpuno oduševiti nego sniziti kriterije.
Ušavši u svijet odraslih, mnogo puta sam u seksualiziranom svijetu prepunom pornografije i seksualiziranih medija bila vrlo zahvalna na svojem „filtru za ljigavce“. Shvatila sam da je odluka o uzdržavanju od seksa do, recimo, desetog spoja, a pogotovo do braka, savršen način da se riješiš nekih od najnepoželjnijih muškaraca na planetu. Ali s druge strane, nekoliko sam puta teška srca morala reći muškarcima koji su inače bili predivni da se naši pogledi na to kako bi veza trebala funkcionirati potpuno razilaze.
Jedan dečko mi se požalio da ima osjećaj kao da je u vezi s djetetom jer nema seksa. Isti taj dečko izjavio je da ne voli previše govoriti riječi „volim te” jer se one tako mogu „izlizati”. Trebala sam mu u tom trenutku zahvaliti jer je jasno pokazao da fizička „zrelost” nije isto što i emocionalna zrelost.
Možda je najteži dio osude drugih ljudi bilo to što sam, čak i nakon što sam dobrano zagazila u dvadesete, imala osjećaj da me mnogi ljudi donekle ne smatraju punopravnom odraslom osobom ako su znali da se čuvam za brak. Često to nisam ni govorila ljudima jer mi se sviđala pomisao da pretpostavljaju kako sam „normalna”.
Gotovo sam povjerovala laži dok..
Zapanjilo me to što ljudi nisu bili spremni prihvatiti da sam donijela informiranu odluku samo zato što je bila drukčija od onoga na što su navikli. U doba kada je izbor navodno najvažniji, moj se izbor nije uklapao u ono što društvo govori, stoga se nije smatrao valjanim.
Ljudi mogu učiniti da se osjećate kao da je vaš život nepotpun bez seksa, kao da nešto propuštate. Pametovat će vam i sažalijevati vas do te mjere da ćete se možda čak zapitati je li s vama sve u redu, budući da možete živjeti potpuno ispunjenim i sretnim životom bez seksa. Jedna dobronamjerna prijateljica predložila je da će mi kupiti vibrator za rođendan! Rekla je suosjećajnim tonom: „Mislila sam da bi ti on mogao nadoknaditi to što ne možeš… znaš…”. Zemljo, otvori se!
Problem s osuđivanjem je u tome da može na osobu djelovati jako iscrpljujuće. Dok nisam upoznala muža, bila sam gotovo sigurna da nikada neću upoznati pravog muškarca. Gotovo sam povjerovala laži da nikada neću pronaći dobrog, privlačnog, zanimljivog muškarca. Onog koji će me nasmijavati i koji će također htjeti čekati dokle god ne budem spremna za seks, pa čak i do braka. Glas nevjerice koji sam toliko dugo slušala snažno me u to uvjerio da mi se upoznavanje takve osobe činilo kao svojevrsna velika šala.
A onda sam se jednog sunčanog proljetnog dana našla na pikniku pored muškarca koji je bio mnogo više od onoga što jedna 15-godišnjakinja može zamisliti. Sinulo mi je tad da sam još onda donijela odluku i ostala pri njoj. S posljedicama te odluke sam, blago rečeno, prezadovoljna.
Claire McArthur – Verily
Prevela: Maja Dukmenić
Foto: TeiTo
