„Kada sve u životu posložite, nema mjesta za Duha Svetoga.“
Kako sam nenamjerno izgurala Boga
Dok sam promatrala kako se suprug hrva s našom šesnaestomjesečnom bebom izlazeći iz crkvenih klupa u sakristiju, ova me rečenica naglo vratila u sadašnjost.
Naš je svećenik nastavio s propovijedi no moje se misli nisu mogle oteti od ovih riječi. Posljednjih sam se dana toliko jako trudila raščistiti i organizirati naše kućanstvo, pomoći djeci uspješno završiti školsku godinu i razviti savršen dnevni raspored koji bi uključio dovoljno vremena za obavezne kućanske poslove, ali i odmor budući da sam ušla u drugo tromjesečje trudnoće. No, jesam li tijekom očajničkog pokušavanja da sve posložim nenamjerno izgurala Boga van?
Svaki je dan nova duhovna vježba
Moj savršen raspored nije podrazumijevao vrijeme za molitvu, no jesam li dopustila Bogu da ostatak dana pretvori u duhovnu vježbu?
Nedavno sam razgovarala sa svećenikom o borbama da neprestano uklopim molitvu u svoj dnevni raspored. Sa šestero djece i još jednim na putu, događalo se da sam mnogo puta pokušala započeti molitvu, no nešto bi me prekinulo. Svećenik me uvjeravao da zvučim baš kao svaka normalna majka te je predložio da prihvatim naviku sv. Terezije od Lisieuxa koja je obavljala i najmanje obaveze s ljubavlju i za Boga. Drugim riječima, pretvoriti sve svoje majčinske dužnosti u molitvu u radu.
Majčinske dužnosti kao molitva u radu
Ova mi se ideja jako svidjela, no također sam shvatila da to znači kako vjerojatno ne bih smjela uzdisati kada (ponovno) podsjećam djecu da objese mokre ručnike natrag na vješalicu. Vjerojatno ne bih smjela vikati kada moj petogodišnjak prolije cijeli bokal soka po podu nakon što sam mu rekla da pričeka moju pomoć. Trebala bih naučiti prihvatiti činjenicu da će s dolaskom hladnog vremena biti i blata – izvan i unutar kuće.
Gdje pronaći Duha Svetoga?
Svi imamo svoje slabe točke i svima nam je potreban raspored, rutine čišćenja i dobro odgojena djeca da bi život tekao po planu.
No, moramo se sjetiti kada najprije možemo pronaći Duha Svetoga. On se nalazi u prekidima naše molitve, mokrim ručnicima na tepihu, ljepljivim mrljama na podu i otiscima prstića po zidovima. On se nalazi u dubokim uzdasima dok prizivamo strpljenje, nježnom glasu kada podučavamo djecu, isprikama kada izgubimo smirenost.
Stoga, kada često razmišljam kako bih voljela da su mi dani ispunjeni rutinom i dosljednošću, shvaćam da jedino kada se sve raspadne u potpunosti prepoznajem tko me drži na mjestu. Kada na takve trenutke uzvratim ljubavlju, najviše dobijem na svom putu ka svetosti.
Božji putevi za naše dobro
Ako sve predam Bogu, počet ću voljeti Njegove puteve više nego svoje vlastite. Ispunjavanje svog planera postaje molitvena vježba povjerenja. Mogu zapisati ideje kako bi moji dani trebali teći prihvaćajući da Bog može sve to promijeniti za moje dobro. Njegovi putevi mogu u tom trenutku izgledati kaotično, zbrkano i neredno, no kada pogledam unatrag, shvaćam da takvi trenuci na neki način savršeno poslože sve na svoje mjesto.
To je upravo onakav odgovor koji mi je potreban kada tražim mir u svojem životu – ne savršeni raspored, način čišćenja ili odgojne mjere već jednostavno prihvaćanje Božje volje za mene. Svake minute svakoga dana.
Charisse Tierney – Catholic Mom
Prevela: LR
Foto: Freestocks.org – Unsplash
