Nakon nekog vremena susrećem znanca. Pita me:
– Oho! Iz pjesnika u novinare? Sigurno je veća lova!
Nastojim ne osjetiti malu pakost u glasu i ne odgovaram izravno.
Kažem mu:
– Pa i da nije lova, ja bih to mogla raditi iz ljubavi!
– Ha, ha ha – smije se on – Toliko godina imate, pomalo sijedi i naborani, a još ste naivni. Pa tko još danas išta radi iz ljubavi?
Činiti iz ljubavi
Nisam mu odgovorila, a trebala sam. Zato nam valjda i jest ovako kako jest jer više ništa ne činimo iz ljubavi. Od ljubavi se živi, makar svaki dan treba jesti, priznajem taj zakon. Ali bez ljubavi ni najbogatiji stol, ni najsjajniji život ne znači ništa, ostavlja gorak okus u ustima, kao kava bez šećera.
Razmislimo danas, uz ovu jutarnju kavu, jesmo li zaboravili na ljubav? Pa ljubav prema onima s kojima živimo i svađamo se oko toga tko će prvi u kupaonicu. Ljubav prema onima čije smo rođendane već počeli zaboravljati. Nije isprika: “Pa ionako im ne mogu ništa kupiti!“ Jedan telefonski poziv ili posjet vredniji su od najskupljeg dara. Ljubav prema onima s kojima radimo, ne ona prijevarna da izigravamo one koji nisu tog trenutka s nama, već ona prijateljska ljubav, zbog vremena koje katkada i silom prilika provodimo zajedno. Ako i nemamo kuna da bismo pomogli jedni drugima, bar se susrećimo s ljubavlju, jer ona se ni kunama ni eurima ionako ne da kupiti.
Eto, i danas, kao i svaki dan, ove misli uz kavu govorim vam s ljubavlju!
Dorica Barbić – Žena vrsna
Foto: TeiTo
Preuzeto iz knjige Kava s Doricom uz dozvolu autorice i izdavača. Dozvola vrijedi isključivo za Žena vrsna.
