Dječak i njegov ožiljak
Pijem svoju kavu uz već uobičajeni i uhodani ritual, kad ulazi najstariji sin.
– Nemoj se prestrašiti, zvali su iz škole, Klint je pao na tjelesnom. Presjeklo me, zagrcnula mi se kava.
– Ma dobro, živ je, ništa nije slomio, nemoj odmah paničariti. Spremi se, idemo po njega.
Klint je naš najmlađi sin, a nadimak je dobio po Clintu Eastwoodu, zbog brojnih ožiljaka koje ima, poput tog američkog glumca. Naš Klint prohodao je vrlo rano i od tada revno skuplja ožilljke, ma koliko ga mi čuvali i pazili. On uvijek nađe načina da padne, razbije se i odere, a za to ne bira mjesto, čak mu se i u crkvi može nešto dogoditi – a i događa se! U hitnoj kirurškoj ambulanti već ga gotovo svi poznaju, svaki čas ide na šivanje. Ljeti je tu bicikl, nogomet, pa čak i kupanje, zimi skijanje i grudanje. Već ga svi i zovu Klint, a tako ga je prozvao stariji brat.
Hvala ti, Bože, za našeg Klinta
Dočekuje nas razrednica s ravnateljicom, ispričavaju se, a mi znamo da one nisu krive, Klint je majstor za razbit se. Sada sjedi na stolici, drži oblog na glavi, a iz usnice mu curi krv. Objašnjava kako se to dogodilo, vikala bih, a opet sretna sam da nije gore. Zahvaljujemo razrednici i ravnateljici na brizi, odlazimo doma. U autu govorim i govorim kako treba paziti, kako se može jednom nešto strašno dogoditi. Dolazimo doma, Klintu stariji sin pere ruke, stavlja čisti oblog na čvrgu, maže ranu, sprema ga u krevet i govori:
– Ti sada u krevet, ali prije toga zahvalimo Bogu. Hvala ti, Bože, za našeg Klinta i daj da bi si jednom u životu naplatio sve te brojne ožiljke, a mami daj da se smiri.
Sjedam i drhtavim rukama, sa suzama u očima zbog ove spontane molitve, nastavljam piti sada već hladnu kavu.
Dorica Barbić – Žena vrsna
Foto: Pexels
Preuzeto iz knjige Kava s Doricom uz dozvolu autorice i izdavača. Dozvola vrijedi samo za Ženu vrsnu.
