Isusovo uzašašće na nebo može dozvati radost i tugu među kršćanima. Nije li mogao ostati s nama nakon uskrsnuća? Što da je Isus ostao na zemlji i nije uzašao na nebo? Ne bi li to bila bolja ideja?
Apostoli su se također ovo pitali zureći u nebo. Okrenuli su se od oblaka tek kad ih je anđeo uvjerio:
„Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.“
Dj 1,11
Isus, koji je Bog, poznaje nas bolje nego što mi poznajemo sami sebe i kao dobar liječnik dao nam je recept koji će nam pomoći uspjeti. Objasnio je svojim apostolima: „Bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama… Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.“ (Iv 16,7.12-13)
Isus je uzašao na nebo da bi nam dao Duha Svetoga
Iako ne možemo ni pokušati doseći dubinu Božjeg otajstva, možemo reći – jer je sam Krist to rekao – da je ovo jedan od glavnih razloga zašto je Isus uzašao na nebo. Htio nam je dati Branitelja, Duha Svetoga da nas vodi u istini.
S njegovog prijestolja slave, s desne Ocu, Krist nam šalje Duha Svetoga kako bi nam prenio svoju slavu. Duh Sveti je taj koji nam omogućuje čuti Očevu Riječ. Duh Sveti omogućuje vjernicima na zemlji slaviti Sina.
Isus je uzašao kako bi nam pripravio mjesto, a sebe nam je ostavio u euharistiji
Nadalje, Isus je također rekao da on treba otići sa zemlje kako bi nam pripravio mjesto u nebu. „U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: `Idem pripraviti vam mjesto?` Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.“ (Iv 14, 2-3)
Posljednje, Isus je uzašao na nebo kako bismo mi mogli imati dar njegove prisutnosti u euharistiji. Uzašašće utire put Isusu kako bi bio istinski i stvarno prisutan u posvećenoj hostiji na misi. Iako Isus nije vidljivo prisutan u euharistiji (premda se u nekim prilikama otkriva), on je istinski prisutan u euharistiji na isti način na koji je bio prisutan u Jeruzalemu. Njegova stvarna prisutnost u Presvetom Sakramentu je jedno od najvećih otajstava katoličke vjere i ono koje ističe razlog Isusova uzašašća.
Dakle, iako dijelimo tugu učenika prilikom Isusova odlaska sa zemlje na dan uzašašća, sjećamo se da nas je „ostavio“ samo zato da bi nam podario čitav niz darova. Možda nije vidljivo prisutan kao što je bio u prvom stoljeću, ali je još prisutniji nego što možemo zamisliti u našim životima.
Philip Kosloski – Aleteia
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: My Catholic Life
