Marija, Majka Isusa Krista, Sina Božjega
S navještenjem arkanđela Gabrijela Mariji započela je punina vremena u kojem se dogodilo ispunjenje obećanja koja je Bog kroz stoljeća davao svome narodu. Majka Isusa Krista Marija je začela Isusa u kome će prebivati «tjelesno sva punina božanstva» (Kol 2,9). Još je Elizabeta pozdravila Mariju usklikom koji trajno u povijesti ostaje bit svake pohvale i molitve upućene Gospi: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! (Lk 1,42).
Marijina uloga u povijesti spasenja je sva usredotočena na njeno Bogomajčnistvo. Gospa je puna milosti, najodličniji plod Otkupljenja i već od prvog časa svoga začeća je bila potpuno očuvana od svake ljage istočnog grijeha. A cijeloga svoga života ostala je slobodna i od svakog osobnoga grijeha. Marija je slobodnom vjerom i posluhom sudjelovala u ljudskom spasenju. Kod Utjelovljenja Sina Božjega, u ime cijeloga čovječanstva,izrekla je svoj neka mi bude, te je po poslušnosti postala nova Eva, majka živih.
O tom velikom otajstvu Božje ljubavi i Marijinog aktivnog sudjelovanja u njemu sv. Ljudevit zanosno piše:
«Izjavljujem sa svecima,: božanska je Marija zemaljski raj novoga Adama, gdje se on utjelovio po Duhu Svetom, da tu učini nečuvena čudesa. Ona je veliki divni Božji svijet gdje ima neizrecivih ljepota i bogatstava. Ona je Veličanstvo Svevišnjega gdje je on sakrio, kao u svome krilu, svoga jedinoga Sina i s njime sve što ima najodličnijega i najdragocjenijega.
Oh! Oh! Koliko li je ovaj svemogući Bog učinio velikih i otajstvenih stvari u ovom divnom stvoru, tako da je i ona sama, u svoj svojoj dubokoj poniznosti, prisiljena izjaviti: Velika mi djelaučini Svesilni (Lk 1,49). Sveci su izrekli čudesne stvari o ovom svetom Božjem gradu; nisu nikada bili rječitiji i zadovoljniji, kako sami priznaju, nego kad su govorili o Mariji. Još kliču da se ne može pogledom dohvatiti visina njezinih zasluga, koje je ona uzdigla sve do božanskoga prijestolja; da se ne može izmjeriti širina njezine ljubavi, koju je ona rasprostranila dalje od zemlje; da se ne može pojmiti veličina njezine moći, koju vrši i nad samim Bogom; i, napokon, da se ne može doseći dno dubine njezine poniznosti i svih njezinih kreposti i zasluga, tom pravom bezdanu. O nedokučive visine! O neizrecive širine! O neizmjerne veličine! O nedosežna bezdana!» (PP 6-7)
Marija, majka Isusa Krista – odgajateljica
Iskustvo majčinstva za Mariju je značilo i jedinstvenu i nenadmašivu blizinu sa Sinom Božjim. Isus je uzeo ljudsku narav od svoje Majke, a Ona je bila i prva njegova odgajateljica. Kao i svaka majka Marija je aktivno sudjelovala u oblikovanju,sazrijevanju i odrastanju ljudske dimenzije svoga i Božjega Sina. « A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima» (Lk 2,52).
Gospa je ljubila Isusa svom snagom prečistog majčinskog srca, okruživala ga pažnjom i poštovanjem. Odgajala ga svojim jednostavnim i vedrim životom predanim radu, predanjem i povjerenjem u Boga i iskazivanjem ljubavi prema bližnjemu. Ipak valja naglasiti da sjedinjenje i život s Isusom nisu u Marijinom životu odstranili dramatičnost egzistencije i poteškoće svakodnevice. Osim radosti Sveta obitelj je kušala progonstvo, izbjeglištvo, siromaštvo pa i nerazumijevanje. « A oni ne razumješe riječi koju im je rekao» (Lk 2,50). Marija je živeći s Isusom prošla autentičan put sazrijevanja u vjeri. Na otajstven način sam Isus, ukoliko Sin Božji,koga je Majka odgajala, odgajao je Mariju u vjeri počevši još od djetinjstva kada je kao dvanaestogodišnjak u hramu uvodio Majku u otajstva svog potpunog pripadanja Ocu i predanja djelu spasenja svijeta. Isus je poticao Majku na duhovni rast i razumijevanje njegova otajstva Utjelovljenja, Muke i Uskrsnuća, a Marija je cijelim svojim bićem na to pristajala.
Svetac o tim uzajamnim odnosima Majke i Sina piše:
«Bog Sin je sišao u njezino djevičansko krilo, kao novi Adam u svoj zemaljski raj, naslađivati se i otajstveno izvoditi čudesa milosti. Bog, koji je postao čovjekom, smatrao je svojom slobodom svoje utamničenje u Marijinu krilu; svoju je snagu pokazao kad je pustio da ga nosi ova djevojčica. Držao je svojom i Očevom slavom sakriti svoj sjaj u svakome stvoru na ovoj zemlji i otkriti ga samo Mariji. Proslavio je svoju nezavisnost i svoje veličanstvo oviseći o ovoj ljubeznoj Djevici u svom začeću, u svom rođenju, u svom prikazivanju u hramu, u svom skrovitom životu kroz trideset godina, sve do svoje smrti kojoj je htio da i ona prisustvuje, da s njom zajedno prinese jednu te istu žrtvu i da se s njezinom privolom žrtvuje Vječnome Ocu, kao nekoć Izak Abrahamovom privolom Božjoj volji (usp. Post 22,2).
Upravo ona ga je dojila, branila, uzdržavala, odgajala i žrtvovala za nas. O divne li i nečuvene ovisnosti samoga Boga, koju Duh Sveti nije mogao prešutjeti u Evanđelju, da nam tako pokaže njezinu vrijednost i neizmjernu slavu, iako nam je sakrio skoro sva divna djela koja je ova Utjelovljena Mudrost učinila u svom skrovitom životu, Isus Krist je dao više slave Bogu, svome Ocu, podložnošću svojoj Majci kroz trideset godina, nego bi je bio dao da je obratio sav svijet tvoreći najveća čudesa. Oh! Kako puno slavimo Boga kad se, da mu ugodimo, podlažemo Mariji po primjeru Isusa Krista, našega jedinog uzora!» (PP 18).
Zato što je Marija Majka, odgajateljica i učenica svoga Sina koja je podno križa stajala u trenutku otkupljenja svijeta Ona je i posrednica. Gospa je usko povezana sa Kristom od početka do kraja Njegova života.
Utjelovljena Majka Isusa Krista
Kod Utjelovljenja Marija je rekla svoj neka mi bude, posredovala je kod čuda u Kani Galilejskoj gdje je Isus učinio prvo znamenje i tako probudio vjeru u srcu svojih učenika, pa sve do Kalvarije gdje je prisustvovala i aktivno prikazala Ocu otkupiteljsku smrt svoga Sina koji je umirao za spas svijeta. Ipak, valja naglasiti da Marijino posredovanje, ništa ne oduzima, niti dodaje jedinom Posredništvu Krista Otkupitelja svijeta, nego mu je, u skladu s Isusovom voljom, podređeno.
«Ako pomnije pregledamo ostali život Isusa Krista, vidjet ćemo da je On htio početi svoja čudesa po Mariji. On je posvetio svetog Ivana Krstitelja u krilu njegove majke svete Elizabete na Marijinu riječ: netom je Marija progovorila, Ivan se posvetio (usp. Lk 2,51); i to je njegovo prvo i najveće čudo milosti. On je na svadbi u Kani pretvorio vodu u vino na njezinu poniznu molbu (usp. Iv 2,1-12); to je njegovo prvo čudo na prirodi. On je počeo i nastavio svoja čudesa po Mariji, i nastavit će ih tvoriti po Mariji sve do konca vjekova.» (PP 19)
«Bog Sin je udijelio svojoj Majci sve što je stekao svojim životom, svoje neizmjerne zasluge i svoje divne kreposti, te ju je učinio blagajnicom svega što mu je Otac dao u baštinu. Samo po njoj primjenjuje svoje zasluge svojim udovima, resi ih svojim krepostima i dijeli im svoje milosti; to je njegov otajstveni žlijeb i vodovod, kuda on obilno i na blag način provodi vodu svoga milosrđa» (PP 24).
Pred tim velikim otajstvom Božje ljubavi koja se očituje u životu i djelu Isusa Krista i poniznom Marijinom sudjelovanju u Očevu planu spasenja, koji sažima sva Božja dobročinstva po stvaranju darovana i nakon pada u grijeh obećana ljudima, svetac zanosno klikće u jednoj od svojih pjesama.
Nasljedujmo ga i mi:
«Budući da nema ništa, o dobri Bože, što bi se moglo dodati tvojoj uzvišenosti, uzviknut ću ponizno: Bogu hvala, Bogu hvala. Za obilje tvoje ljubavi ja nemam dostojne zahvale ali želim dan i noć pjevati:Bogu hvala, Bogu hvala. Veliki Bože, stvorio si me iz ničega, iz tebe crpim svako dobro, ti sam si moja potpora i zato, Bogu hvala, Bogu hvala. Ja sam tvoja slika, o veliki Kralju i čvrstom vjerom vjerujem da si je ti u mene urezao. Bogu hvala, Bogu hvala.
Tvoja ljubav, o vječni Oče, poslala je svog besmrtnog Sina da umre za razbojnika. Bogu hvala, Bogu hvala. Isuse, ti si me otkupio i izvukao iz ropstva noseći moj grijeh. Bogu hvala, Bogu hvala. Da me nisi spasio, da me nisi oprao bio bih zauvijek osuđen. Bogu hvala, Bogu hvala. Živio si siromašno, okrutno si umro i to samo zbog mene. Bogu hvala, Bogu hvala. Za mene si, Božanski Duše, oblikovao Isusa Krista po Marijinu pristanku. Bogu hvala, Bogu hvala. Pomazao si me svojom slašću, ukrasio sjajem, obasuo darovima. Bogu hvala, Bogu hvala. Ti sam si učinio da budem kršten i tako s tobom postanem zaručen, te si me još i poučavao. Bogu hvala, Bogu hvala.» (P 27)
Za razmišljanje: Jesam li zahvalan Isusu Kristu Sinu Božjemu zato što je postao čovjekom i Mariji što je pristala biti njegovom Majkom? Jesam li otvoren za put odgajanja i rasta u vjeri? Iskazujem li Mariji počast dostojnu Majke Božje?
Molitva: O dođi Stvorče Duše Sveti, Litanije Duhu Svetome, Zdravo Zvijezdo mora, Lauretanske litanije i uz to jedan ružarij svakoga dana ili barem jednu krunicu
Misionari Monfortanci – Družba Marijina
Foto: Pixabay
