9. studenog Crkva slavi blagdan Posvete Lateranske bazilike, najstarije i najviše od četiri najveće bazilike u Rimu. Bazilika sv. Ivana Lateranskog dijecezanska je rimska katedrala, službeno crkveno sjedište Svetog Oca, rimskog biskupa, iako mnogi misle da je to crkva sv. Petra. Ovaj je blagdan izvrsna prilika da se pomolite na nakanu Svetog Oca pape Franje!
Bazilika sv. Ivana Lateranskog ponekad se naziva i crkvom Presvetog Otkupitelja ili crkvom sv. Ivana Krstitelja. U antičkome Rimu su se samo u ovoj crkvi slavila krštenja. Radi se o najstarijoj crkvi u zapadnoj civilizaciji, izgrađenoj u vrijeme cara Konstantina. Posvetio ju je papa Silvestar I. 324. godine.
Ovaj blagdan proširio se po čitavoj Crkvi u čast prabazilike, eklezijalne majke crkve. Nazvana je „majkom i glavom svih crkvi u Rimu i svijetu“ (omnium urbis et orbis ecclesiarum mater et caput). Takav je naziv iskaz ljubavi vjernika prema Svetoj Stolici.
Ovaj hram od kamena simbol je žive Crkve
Izgradnjom ove bazilike kršćanima je omogućena sloboda da žive svoju vjeru. Sam car Konstantin poklonio je papi antičku palaču obitelji Laterani gdje su izgrađene bazilika, krstionica i rezidencija rimskoga biskupa.
Čitanja koja Crkva pred nas stavlja na ovaj blagdan podsjećaju nas na veliku istinu: hram izgrađen od kamena simbol je žive Crkve, kršćanske zajednice, koju su apostoli Petar i Pavao, prema onome što su zapisali u svojim poslanicama, već tada shvaćali kao duhovnu utvrdu koju je sam Bog izgradio od živoga kamena – kršćana – na temelju zaglavnog kamena, Isusa Krista (usp. 1 Kor 3,9-11.16-17; 1 Pt 2,4-8; Ef 2,20-22).
„Hram ste Božji i Duh Sveti prebiva u vama.” (1 Kor 3,16)
Ljepota Lateranske bazilike potiče nas da dajemo hvalu Bogu
Ljepota građevina koje su izgrađene da bi se u njima slavilo Božje ime potiče i nas, slabe i grešne, da se obratimo i izgradimo zajedništvo, pomno uređenu strukturu u kojoj se možemo intimno sjediniti s Najsvetijim – Isusom. Ovo se događa svaki put kad sudjelujemo u euharistiji. Euharistija okuplja Crkvu, tj. zajednicu vjernika, u slušanju Božje Riječi i blagovanju Tijela i Krvi Kristove. Nahranjena riječju i tijelom zajednica vjernika snagom Duha Svetoga suobličuje se s onime što prima i postaje sve sličnija Kristu. Živeći u iskrenom i bratskom zajedništvu Crkva postaje duhovna žrtva ugodna Bogu.
Danas slavimo otajstvo koje je uvijek prisutno: Božju želju da izgradi duhovni hram u svijetu, zajednicu koja će mu se klanjati u Duhu i istini (usp. Iv 4,23-24), ali ovo nas razmatranje podsjeća i na važnost građevina u kojima se okupljamo da bismo slavili Boga. Svaka se zajednica stoga ima brinuti o ovim svetim građevinama koje su dragocjena vjerska i povijesna ostavština. Neka nas u tome uvijek prati moćan zagovor majke Marije, neka nam ona pomogne biti uistinu „hram Duha Svetoga”1 kakav je i sama bila.
Catholic Culture
Prevela: Lea Potočar
Foto: Pixabay
1 Ulomak iz propovijedi pape Benedikta XVI. na općoj audijenciji 9.11.2008.
