Jeste li se ikada zapitali koje je podrijetlo blagdana Svih svetih i Dušnog dana? Jesu li oni povezani s poganstvom i Noći vještica? Oba blagdana, Svi sveti i Dušni dan razvila su se u životu Crkve neovisno o poganstvu i Noći vještica. Razmotrimo prvo blagdan sq svetih.
Blagdan svih svetih pojavljuje se od 4. stoljeća na raznim područjima Crkve
Točno podrijetlo ove proslave nije sigurno, premda se, nakon što je kršćanstvo proglašeno slobodnom religijom 313. godine nakon Krista, zajednički spomen svetih, osobito mučenika, pojavio na raznim područjima diljem Crkve. Na primjer, na istoku je grad Edessa slavio ovu svetkovinu 13. svibnja, Sirijci petak nakon Uskrsa, a u gradu Antiohiji slavila se prve nedjelje nakon Duhova. I sveti Efrem (umro 373. godine) i sveti Ivan Zlatousti (u. 407. godine) u svom propovijedanju potvrđuju ovaj blagdan.
Na Zapadu se spomendan svih svetih također slavio prve nedjelje nakon Duhova. Primarni razlog za uspostavu zajedničkog blagdana bila je želja da se oda počast velikom broju mučenika, posebno tijekom progona cara Dioklecijana (284. – 305. godine), najgoreg i najopsežnijeg progona kršćana. Jednostavno nije bilo dovoljno dana u godini za blagdan za svakog mučenika, a mnogi od njih umrli su u skupinama. Zajednički blagdan za sve svece stoga se činio najprikladnijim.
Godine 609. car Foka dao je rimski Panteon papi Bonifaciju IV. koji ga je 13. svibnja posvetio pod naslovom Santa Maria ad Martyres (Sveta Marija od mučenika). O tome je li Sveti Otac namjerno odabrao 13. svibnja zbog datuma popularnog slavlja koje je već bilo uspostavljeno na Istoku ili je to bila samo sretna slučajnost, dalo bi se raspravljati.
Tek u 8. stoljeću ovaj blagdan se počinje slaviti 1. studenog
Do ustanovljenja 1. studenog kao blagdana Svih svetih došlo je s vremenom. Papa Grgur III. (731. – 741. godine) posvetio je 1. studenog (barem prema nekim izvještajima) oratorij u izvornoj bazilici Svetog Petra u čast svih svetaca, a taj je datum tada postao službeni datum proslave blagdana Svih svetih u Rimu.
Sveta Beda (u. 735. godine) zabilježila je proslavu Dana svih svetih 1. studenog u Engleskoj, a takvo je slavlje postojalo i u austrijskom Salzburgu. Ado od Vienne (u. 875. godine) ispričao je kako je papa Grgur IV. zatražio od kralja Luja Pobožnog (778. – 840. godine) da 1. studenog proglasi Danom svih svetih u cijelom Svetom Rimskom Carstvu. Sakramentari iz 9. i 10. stoljeća također su blagdan Svih svetih u liturgijskom kalendaru slavili 1. studenog.
Prema jednom od ranijih crkvenih povjesničara, Ivanu Belethu (u. 1165. godine), papa Grgur IV. (827. – 844. godine) službeno je proglasio 1. studenog blagdanom Svih svetih prenijevši ga s 13. svibnja. Međutim, Sikard Kremonski (u. 1215. godine ) zabilježio je da je papa Grgur VII. (1073. – 1085. godine) konačno potisnuo 13. svibnja i odredio 1. studenog kao datum za proslavu blagdana Svih svetih. Sve u svemu, vidljivo je da Crkva uspostavlja liturgijski blagdan u čast svetaca neovisno o bilo kakvom poganskom utjecaju.
Prvog dana studenog ujedno su i Kelti slavili gospodara smrti, dan prije vršili su poganska žrtvovanja
A sada veza s Noći vještica: 1. studenog obilježava se Samhain, početak keltske zime. Kelti su živjeli prije 2 000 godina u Engleskoj, Škotskoj, Walesu, Irskoj i sjevernoj Francuskoj. Samhain, po kojem je svetkovina i dobila ime, bio je keltski gospodar smrti, a njegovo je ime doslovno značilo „kraj ljeta“. Budući da je zima sezona hladnoće, mraka i smrti, Kelti su ubrzo uspostavili vezu s ljudskom smrću.
Dan uoči Samhaina, 31. listopada, bio je vrijeme keltskih poganskih žrtvovanja, a Samhain je te večeri dopuštao da se duše mrtvih vrate u svoje zemaljske domove. Duhovi, vještice, goblini i vilenjaci dolazili su nauditi ljudima, osobito onima koji su im nanijeli štetu u ovom životu. Mačke su također smatrane svetima jer su nekad bile ljudska bića koja su promijenjena kao kazna za njihova zla djela na ovoj zemlji.
Kako bi se zaštitili od pljačke zlih duhova uoči Samhaina, ljudi bi ugasili vatre na ognjištu, a druidi (svećenici i duhovni učitelji Kelta) sagradili bi ogromnu novogodišnju lomaču od svetih hrastovih grana. Druidi su prinosili žrtve paljenice – usjeve, životinje, čak i ljude – te bi pregledali spaljene ostatke i prorekli sreću za narednu godinu. Ljudi su ponekad nosili kostime od životinjskih glava i kože. Od ove nove vatre ponovno bi se zapalila ognjišta u kućama.
I drugi narodi osim Kelta imaju vlastite predaje povezane s proslavom
Određene etničke skupine razvile su svoje vlastite predaje koje su spojene s proslavom. U Irskoj su ljudi održavali paradu u čast boga Muck Olle. Slijedili su vođu odjevenog u bijeli ogrtač s maskom životinjske glave i molili za hranu. (Irska je također izvor basne o Jacku-o-lanternu [Jack fenjer, op. prev.]: čovjek po imenu Jack nije mogao ući u raj zbog svoje škrtosti, a nije mogao ući ni u pakao jer se šalio na račun vraga, pa je osuđen hodati zemljom sa svojim fenjerom do sudnjeg dana.)
Škoti su hodali poljima i selima noseći baklje i paleći lomače kako bi otjerali vještice i druge zle duhove.
U Walesu bi svaka osoba stavila obilježeni kamen u veliku lomaču. Ako se nečiji kamen nije mogao pronaći sljedećeg jutra, smatralo se da će umrijeti u roku od godinu dana.
Blagdan Svih svetih očito je proizišao iz istinske kršćanske pobožnosti
Osim postojećih keltskih tradicija, rimsko osvajanje Britanije 43. godine poslije Krista donijelo je još dva poganska blagdana: Feralija je održavana krajem listopada u čast mrtvima. Drugi jesenski festival častio je Pomonu, božicu voća i drveća; vjerojatno su se zbog utjecaja ovog festivala jabuke povezivale s Noći vještica. Elementi ovih rimskih proslava kombinirani su s keltskim Samhainom.
Unatoč širenju kršćanstva i uspostavi blagdana Svih svetih, neki od ovih poganskih običaja ipak su se zadržali u svijetu engleskog govornog područja za noć uoči Svih svetih (ili Halloween, All Saints Eve), možda isprva više iz praznovjerja, a kasnije zbog zabave bez ikakve prave veze s poganstvom. Ipak, blagdan Svih svetih očito je proizašao iz istinske kršćanske pobožnosti neovisno o poganstvu.
Fr. William Saunders – Catholic Exchange
Foto: Ivan Samkov – Pexels
