„Digao ruke na (…)“ ili „Digao ruke od (…)“ – nikako se nisam mogla sjetiti što je točno pisalo u novinskom članku. Misli su mi se svako malo vraćale na taj članak. Ne znam zašto me taj članak toliko dotaknuo. Nije da sam živjela u iluziji misleći da nema zlostavljanja u ovom svijetu. Nije da sam prvi put pročitala članak koji donosi loše vijesti. Možda sam jednostavno taj dan bila u osjetljivijem raspoloženju. Vezano za moju dilemu, vjerojatno je pisalo „Digao ruke na (…).“
Križni put
Najdraža razmatranja o križnom putu su mi ona od Tomislava Ivančića u knjizi „Pođi za mnom”. Sjećam se kad sam ih prvi put čula. Ušla sam u crkvu i riječi su dopirale do mene. To je prvi (i jedini) put da sam poslije križnog puta u crkvi pretraživala po internetu koja razmatranja su se čitala. Našla sam ih, a ubrzo zatim pronašla sam ih i u izdanju male knjižice koju sam nabavila. Veoma su mi se svidjele i ilustracije unutar knjižice. Znam zašto su me ta razmatranja toliko dotaknula kad sam ih čula u crkvi. Pokazala su mi koliko je Bog životan. Postalo mi je savršeno jasno da On zna kako je to kad netko „digne ruku na tebe“ ili „digne ruke od tebe“. Dakle, pozna muku. Njegov muka nije apstraktna već konkretna i nosi. Kad sam slušala taj križni put, imala sam osjećaj kao da me netko nosi.
Muka katkad budi klaustrofobičan osjećaj kao da smo zarobljeni unutar nje. Bitno je da nađemo točku u koju se možemo zagledati kao balerina kad fiksira pogled i napravi piruetu. Koncentriraj se na jednu točku! Fiksiraj pogled! Okreni se! Nemoj da ti se zavrti. Važno je što si tu. Ove nedjelje sam najzahvalnija za to što imam gdje fiksirati pogled. Vjerujem da, kad čovjek trpi, ne trpi sam. Ne znam izgleda li to baš kao u knjižici. Vjerojatno ne. U svakom slučaju, vjerujem da Bog trpi kad čovjek trpi. Tako je to kad se voli. Zato se ne može dignuti ruka na osobu koju se voli, a da se pritom ne osjeti bol. Tko te voli, nije ravnodušan kad te boli. Stvarno je istina, čini mi se, da je ravnodušnost suprotna ljubavi, kao što je istaknuo i papa Franjo.
Okret
Jedna od izjava koju ne volim čuti je: „Zašto baš ja?“ Toliko ima teških životnih priča, a ja sam nebrojeno puta čula da mi netko kaže upravo te tri riječi: „Zašto baš ja?“ Ako baš moram čuti to, radije bih to čula kroz neke druge tri riječi: „Mira mi daj!“ To mi zvuči kao efikasnija molitva. Rekli su mi mnogo puta da je važno postaviti se. Slažem se. Ako si u muci, nađi svijetlu točku! Fiksiraj pogled i okreni se! Nemoj da te muka zakoči do nepokretnosti. Tko zna, od prvog okreta možda kasnije razviješ vrhunsku koreografiju. Samo, od nečega treba početi.
Marija Piskulić – Žena vrsna
Foto: Cathopic
