Evanđelje po Ivanu uprizoruje ženu koja je počinila preljub. Svi su je htjeli kamenovati, no Isus ih je zaustavio i zaštitio je. Ja sam ta žena. Izgubila sam svoj život zbog grijeha požude, a Isus je došao neočekivano i spasio me. Kada sam se obratila na katoličanstvo, saznala sam da sam stvorena od Boga i za Boga.
Koliko god da su oni iskorištavali moje tijelo, i ja sam iskorištavala njihova srca
Ignoriranje ove temeljne činjenice dovelo me do traženja vlastite vrijednosti i značenja. Dovelo me do traženja ljubavi koju sam jedino mogla pronaći u Kristu. Nažalost, pokušavala sam zamijeniti Krista sa svakim drugim muškarcem ovoga svijeta. Koliko god da su oni iskorištavali moje tijelo, i ja sam iskorištavala njihova srca. U toj bitci nitko nije mogao pobijediti.
Seks je ubrzo postao nešto što ima malu vrijednost
Djevičanstvo sam izgubila spontano još u srednjoj školi sa svojim prijateljem. S odlaskom na fakultet ideja o seksu kao nečem predivnom, intimnom i posebnom bila je bačena kroz prozor. Seks je ubrzo postao nešto što ima malu vrijednost i, iako sam propustila vidjeti ljepotu stvaranja novog života, propustila sam vidjeti i vrijednosti i značenje koje je unutar mene same.
Nakon zabava na fakultetu, moji cimeri i ja bismo se smijali na račun prošlonoćnih spajanja. Iako sam se smijala i hihotala odlukama donesenim u pijanstvu, iznutra sam se osjećala prazno. Osjećala sam se plitko, iskorišteno i sramotno. Nisam se osjećala cijenjeno, vrijedno, predivno, dragocjeno, poštovano, ni voljeno.
Naša veza bila je zasnovana na temeljima seksa
Konačno, jedna od tih pijanih noći pretvorila se u nešto više. Mislila sam kako sam napokon pronašla ono što sam tražila: ljubav. Pogrešno. Bila je to lažna ljubav. Naša veza bila je zasnovana na temeljima seksa. Stoga nije bilo temelja sazdanog u vjeri, povjerenju i odanosti. Mislila sam da ću ga nekako natjerati da se zaljubi u mene i da će uvidjeti moju vrijednost. Ako ne uspijem odmah, pokušat ću ponovno. Što sam se više trudila, više sam bila slomljena. Poput pukotine na vjetrobranskom staklu, bilo je sve gore i gore.
Najviše me bilo strah saznanja da, ako se maknem od ovakvog života i ovih prijatelja, oni to neće ni primijetiti
Bila sam očajna i to se vidjelo na meni. Moj život bio je prožet strahom – bilo me strah da ću izgubiti sve i svakoga u svom životu. A najviše me bilo strah saznanja da, ako se maknem od ovakvog života i ovih prijatelja, oni to neće ni primijetiti.
Vremenom, moja stvarnost je postala moj najveći strah. Odmaknula sam se od svih i svega, a oni su me ljubazno pustili. Moje srce je bilo poput slomljenog stakla. Prvi put u životu jedino što sam imala jest sebe samu. Ne dečka, ne prijatelje. Ne cimere. Ne Krista (barem sam tako mislila).
„Mala slomljena djevojčice, Ja ću tebe dovesti na svoj oltar i ti ćeš se ludo zaljubiti u Mene!“
Ubrzo nakon prekida, moj brat se oženio. Mislila sam kako će to biti tipična proslava vjenčanja, no Isus je imao drugačije planove. Iz visina pogledao je dolje na mene i rekao: „Mala slomljena djevojčice, Ja ću tebe dovesti na svoj oltar i ti ćeš se ludo zaljubiti u Mene, a da to nećeš niti skužiti!“
I jesam. Neočekivano sam se zaljubila u Boga. Kada je moj brat stao kraj oltara sa svojom mladenkom, moje je srce bilo osvojeno nečim većim, nečim s čime se dotad još nisam susrela. Znala sam da je to ljubav – čista, istinita, bezuvjetna ljubav.
On je bio spreman natopiti moje rane svojom milošću i ljubavlju
U tom trenutku obvezala sam se tražiti Krista. Odlučila sam upoznati Ga, voljeti Ga i, najvažnije od svega, dopustiti Mu da On konačno voli mene. Moje srce je bilo osušeno bez Kristove ljubavi, a On je bio spreman natopiti moje rane svojom milošću i ljubavlju. Takvu sam ljubav oduvijek priželjkivala, trebala i zaslužila. Takva me ljubav doslovno dovela u postojanje.
U svojoj biti, pakao je jednostavno bol koju osjećamo kada izgubimo Boga
Oni izgubljeni trenutci u mom životu podsjetili su me na raspravu o paklu u knjizi The Faith Explained. Mislimo da je naš pakao poput „vatre“, no kao što znamo, vatra nas može ozlijediti samo fizički. Opečemo li ruku, naša duša nije ranjena. Također, naše duše su predodređene za raj ili pakao. Ako vatra oštećuje samo fizički dio, zašto onda koristimo riječ vatra kada želimo opisati bol u duši? Kao što autor objašnjava, ta je rana toliko bolna da je, u našoj ljudskoj sposobnosti, jedino možemo usporediti s „vatrom“. U svojoj biti, pakao je jednostavno bol koju osjećamo kada izgubimo Boga.
Čitavog svog života patila sam od te boli. Moj život je bio pakao. Počeo je kao prazno platno i ja sam bila slikar. Loš sam slikar i rezultat je bio kaos! Prisjećam se koliko sam se borila i mučila. Tada bi Bog samo nježno upitao: „Mogu li ja naslikati ovaj dio slike?“, no ja bih nasilno odbila. Na Svoj ljubljeni način, On bi stao u kut u koji sam Ga gurnula. Nakon što sam odustala, On je zakoračio prema meni, moje platno bacio u smeće, pogledao me s ljubavlju u očima i samo se nasmiješio. Predala sam mu kist i rekla: „Bože, sada vjerujem u Tebe. Imam povjerenje u Tebe kao slikara mog platna. Ti budi autor mog života.“
Trebala sam na ispovijed, no bilo me stid
Drugim riječima, priča ide ovako – vremenom sam uvidjela kako mi je potrebna ispovijed. Bilo mi je neugodno i osjećala sam sram ispovjediti grijeh seksa. Lista mojih seksualnih partnera bila je poduža. Nije mi bilo jasno kako će te riječi uspjeti izaći iz mene. Bojala sam se da će se srušiti zidovi crkve ili da će svećenik ustati i otići zbog moje prljavštine. No, ništa od toga nije se dogodilo. Nakon što sam ispovjedila grijehe, a suze su tekle u potocima, svećenik koji je sjedio ispred mene kao predstavnik Krista me pogledao, nasmiješio se i rekao:
Nikad nije kasno imati čistoću srca.
Dana mi je nova prilika za život koji mogu živjeti u krjeposti čistoće i čednosti
Bilo mi je oprošteno. Nanovo sam bila stvorena na sliku Kristovu. Dana mi je nova prilika za život koji mogu živjeti u krjeposti čistoće i čednosti. Oslobodila sam se oštrih riječi koje su me proganjale niz godina. Tijekom mojih borbi, Krist je ponovno brzo stigao i razapeo moja iskušenja. Napokon sam se osjećala voljenom. Iskreno, bezuvjetno, voljeno.
Nisi zapela, bit će ti oprošteno
Znam da sam ostavila mnogo žena u čamcu koji putuje s požudom i grijehom seksualnosti. One plove prema destinaciji ljubavi, i baš poput mog, i njihov kompas pokazuje sve moguće pogrešne putove. Sjede u tom čamcu razmišljajući: „Zapela sam“, ili „Kako će mi ikad biti oprošteno?“, ili „Tko će me ikad željeti ovakvu?“ Nisi zapela. Bit će ti oprošteno. Krist te želi sada, danas, sutra i uvijek. Izađi iz tog čamca i imaj povjerenja u Njega da će te odvesti u ocean svoje besprijekorne beskonačne ljubavi.
P.S. Ti si dovoljna.
Made In His Image
Prevela: Nives Horvat
Foto: Pexels
