Brak je sakrament koji traje do smrti i ne može se prekinuti
Brak je sakrament koji traje do smrti i ne može se prekinuti. Niti se može otići od nekoga pa je time sve završilo. U našem srcu je pečat vjernosti samo jednoj osobi, samo jednom jedinom suprugu/supruzi. Znak kojim smo pred Bogom obilježeni od onog dana kada smo jedno drugom obećali vjernost u dobru i zlu te da ćemo se ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.
U sandučić uredništva stiglo je pismo supruge koja se kaje jer nije predano ljubila svoga supruga te je dopustila da se njihova ljubav ohladi. Odgovornost uvijek leži na leđima oba supružnika. Ipak, prije svega smo pozvane preispitati sebe. Stoga smo željele ovo pismo objaviti kao podsjetnik svim suprugama da dolijevaju više ulja u svijeću svoga braka, čineći to svaki dan.
Molimo svi zajedno za milost da ovi supružnici svoj brak duboko zažive
A, vas, drage čitateljice i čitatelji, molimo da svojim žarkim vapajima za spas ovog bračnog života, pomognete našoj čitateljici da nam jednog dana ona i njezin suprug posvjedoče o preobrazbi njihovog bračnog života. O tome kako su oboje započeli služiti, ponirati u drugoga i poništili samog sebe kako bi onaj drugi bio radostan. O tome kako su preuzeli odgovornost za svoje dijete koje od njihove ljubavi živi.
U nastavku donosimo njezino pismo.
Kako (ne) izgubiti supruga?
„U dobu i u zlu, u zdravlju i u bolesti… ljubit ću te i poštovati.“ Tako jake riječi, a tako ih olako shvaćamo. Odnosno mislimo da se ljubav i poštovanje podrazumijevaju i da ih je lako izvršavati, bez truda.
Možda nam se čini da je Isusova poruka da ljubimo bližnje kao same sebe tako jednostavna i već otrcana, ali na kraju svakoga dana, možemo li reći da smo ju u potpunosti izvršili?
Supruge, jeste li svaku večer svojeg supruga zagrlile i poljubile prije spavanja, jeste li mu se nasmijale kada je stigao kući, jeste li ostavile posao koji radite i pohrlile mu u zagrljaj, jeste li mu pripremile večeru, nasmijale ga do suza, upitale ga kako se osjeća, pohvalile ga za najbanalniji popravak u kući… Jeste li mu kada rekle koliko ga cijenite i poštujete i što volite na njemu? Jeste li ga gledale u oči dok ste mu to govorile? Branile ga pred vašim roditeljima kada su prigovarali ili kada je netko govorio protiv njega? Jeste li ga kritizirale i podbadale u društvu misleći da je to smiješno i simpatično?
Žena koja ljubi čezne za bliskošću, ona kaže: „nađoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti.“ (Pj 3,4). Puštate li vi svojim djelima ili držite čvrsto svojeg supruga? Jer ljubav su djela, a ne riječi.
U braku nema prostora za mrzovoljnost, sebičnost, šutnju, prigovaranje, kritiziranje, ismijavanje, podbadanje, zatvorenost, nepoštivanje, udaljavanje i uskraćivanje intimnosti. U braku se dajete potpuno i predajete do kraja. Niste škrti, ne zamjerate, ne mjerite ljubav, nema natjecanja, nema ljutnje, oholosti i inata. U braku ljubite do kraja, kao što nas je Bog ljubio kada je predao svojeg Sina. Isus je mogao u jednom trenutku reći da je ovaj svijet lud i nije dostojan njegove smrti. Ali nije – umro je za Ljubav. U braku se umire tako da se odričete sebe i dajete se drugome. Bez iznimke. Uvijek.
U braku se ispričavate koliko god treba, provjeravate jesu li vaše poruke jasne i razumljive, usklađujete se, objašnjavate svoje osjećaje i pojašnjavate suprugu svoj odnos prema njemu.
Suprug vam je najbolji prijatelj, srodna duša. Nemojte od njega učiniti hladnu osobu, bez osjećaja. Nemojte ga udaljavati od sebe. Molite zajedno, smijte se, držite za ruke uvijek, zahvaljujte Bogu svako jutro na divnom životu koji imate i podijelite to s njim. Podijelite svaku misao.
Pustite ga u svaki svoj kutak jer će vas tako bolje razumjeti i osjećat će da vam je bitan. Osjećat će poštovanje. Brak je Božji dar vama. Vaš suprug je prva osoba na kojoj ostvarujete Božju zapovijed ljubavi. U braku se predajete potpuno. Nemojte prokockati Božji dar koji vam je dan jer je dar Ljubavi najveći dar koji vam Bog povjerava jer vas Voli. Na prvo mjesto stavljajte supruga jer je on vaša polovica. Od njegovog tijela vas je Bog stvorio.
Ali, najprije i najvažnije od svega: da biste imale snage za sve ovo, molite za sebe, za svoje srce, za ljubav koju ćete davati, za snagu. Bez ustrajne molitve, upornosti i vjere nema ničega. Vrlo lako se oslabi. Jer „bolje je živjeti u pustinji nego sa ženom svadljivom i gnjevnom“ (Izr 21,19). Osnažujte svoje srce i punite ga Ljubavlju.
I konačno: čemu ovakav naslov za sve ovo? Ja sam supruga o kojoj se knjige ne pišu, ja sam ona koja je odbijala svojeg supruga, koja mu nije uzvraćala zagrljaj, koja ga nije branila jer ga je smatrala stijenom, koja nije osjetila njegovu samoću i žalost. Ja sam supruga koja je udaljila svojeg supruga od sebe i koji je sada hladan i odlazi od mene. Odselio se od kuće. A tu je i naša mala Mrvica koja ima 4 mjeseca.
Ja sam ona koja je olako shvatila riječi „ljubit ću te i poštovati“. Jer sam htjela urednu kuću, jer mi se baš danas nije grlilo, jer sam baš danas došla luda s posla i smatrala to nebitnim pa se „frnjila“ po kući. Jer mi se nije dalo peglati pa sam se ljutila, jer sam slala SMS poruke umjesto da sam sjela i razgovarala.
Ja sam ona koja je zanemarila svojeg supruga i koja se nije potpuno predala na načine koje sam ranije navela. A bol koju osjećam ne želim nikome poželjeti. Ne dajte da vam loše raspoloženje uništi brak. Supruge, čuvajte svoje muževe. To je vaš zadatak na Zemlji. I ne krivite njega; razmislite ljubite li vi svoje muževe na pravi način…
Anonimna – Žena Vrsna
