U mnogim irskim crkvama postoje vitraji koji prikazuju Isusa koji otkriva svoje Presveto Srce sv. Margareti Mariji Alacoque. Ovi prizori svjedoče o ljubavi katoličkog puka prema pobožnosti Presvetom Srcu i utjecaju koji je sv. Margareta Marija Alacoque imala na njezino širenje. Ona je jedna od najpoznatijih crkvenih vidjelica.
Margareta Marija bila je u djetinjstvu zbog bolesti prikovana za krevet šest godina
Rođena je u L’Hautcourt u Burgundiji a njezin otac, kraljevski bilježnik Claude Alacoque, umro je kada je ona imala osam godina. Margareta Marija poslana je u školu u samostan u Charollesu. Voljela je mir samostana te je primila svoju prvu pričest sa devet godina. Ali u sljedećem razdoblju obolila je od reumatske groznice te je prikovana za krevet sljedećih šest godina. Kada se vratila kući, otkrila je da su rođaci njezina oca doselili u njihov obiteljski dom te su grubo postupali prema njoj i njezinoj majci. Kada je njezin brat posao punoljetan, preuzeo je kuću i stvari su se popravile.
Nakon razmatranja braka, s 24 godine se pridružila Sestrama od Pohođenja (kojeg je osnovala sv. Ivana Franciska de Chantal u Annecyju) u njihovom samostanu u Paray-le-Monialu 1671. godine.
U samostanu Sestara od Pohođenja imala je brojna Isusova ukazanja i povjeren joj je poseban zadatak
Smatra se da je od 1673. do 1675. imala brojna Isusova ukazanja. 27. prosinca 1673. godine – na blagdan sv. Ivana – Isus joj se ukazao i rekao joj da je njegovo božansko srce čeznulo da se plamen njegove ljubavi kroz nju širi svim ljudima i obogati ih njegovim neprocjenjivim blagom.
Ovo ukazanje ju je tjeralo da požuri crkveno vodstvo na uvođenje posebne proslave Presvetog Srca koja će se slaviti petak nakon Tijelovske osmine te da razvije ono što je poslije postala pobožnost devet prvih petaka. Tražila je da se ustanovi blagdan Presvetog Srca.
Da bi izvršila što joj je povjereno suočavala se sa sumnjama i hrabro borila
U početku, njezini nadređeni gledali su na ukazanje i mladu redovnicu sa sumnjom. Dovela je istražno povjerenstvo koje je uključivalo isusovca i benediktinca kako bi istražili. Procijenili su je žrtvom zablude. Ova istraga i njezin negativni ishod prouzročili su u Margareti Mariji značajnu anksioznost i sumnju u sebe.
Ali, 1675. drugi isusovac, otac Claude de la Colombière, posao je ispovjednik zajednice i nakon što je razgovarao sa sestrom Margaretom Marijom, rekao je kako misli da su ukazanja istinita. To je ohrabrilo Margaretu Mariju i proširilo pobožnost, iako je otac Claude uskoro bio prebačen kao kapelan kraljici Mariji od Modene u Londonu.
Nova kućna poglavarica izabrana je 1683. godine te je imenovala Margaretu Mariju svojom pomoćnicom i učiteljicom novakinja. Od 1686. samostan je privatno promatrao blagdan Presvetog Srca a dvije godine poslije, nakon što je u Paray-le-Monial izgrađena kapela posvećena Presvetom Srcu, promatranje blagdana Presvetog Srca proširilo se na druge samostane Sestara od Pohođenja.
Margareta Marija u baštinu nam je ostavila blagdan Presvetog Srca Isusova
Margareta Marija umrla je u Paray-le-Monial 17. listopada 1690. godine i iako je bilo značajnih protivljenja javnoj i liturgijskoj pobožnosti Presvetom Srcu posebno u janzenističkim rasprama, službeno je prepoznata i odobrena od strane pape Klementa XIII. 1765. godine, 75 godina nakon njezine smrti. 1856. godine blagdan Presvetog Srca Isusova proširio se na sveopću Crkvu. Njezin duhovnik, otac Claude de la Colombière beatificiran je 16. lipnja 1929. godine od strane pape Pija XI. a kanonizirao ga je papa Ivan Pavao II. 31. svibnja 1992.
Patrick Duffy – Catholic Ireland
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Franciscian Media
