Oznaka: Adventska razmatranja – godina B

Ne boj se pozvati Boga u svoj dan, svoje obaveze. On će ih blagosloviti i bit će još plodonosnije. Tvoje će ga usne tada još radosnije slaviti.

Podigni svoj pogled pun povjerenja prema Križu, prema Ljubavi. Dopusti Mu da te odmori. Predaj Mu sve svoje…

Gospodin želi umiriti tvoje srce. Tješi te, skida ti krivnju s ramena i poziva te da uđeš u puninu Njegove ljubavi. Možeš li to prihvatiti?

Svaki novi dan sve smo bliže Kristovom ponovnom dolasku. Iako umom znamo, srcem ponekad ne shvaćamo. Teško nam je ostati vjeran u malome, u svakodnevnome. Teško nam je održati radosni žar iščekivanja.

Ponekad se čini da govorimo i slušamo hrpu nepotrebnih riječi. Kako danas govoriti, da te ljudi slušaju, da čuju tvoju poruku? Velečasni Ivešić poziva nas da se ugledajmo na Ivana Krstitelja, razmatrajući njegove riječi u današnjem Evanđelju. Neka nas one nose u drugom tjednu došašća.

Svako srce je jedna ovčica. Mnogo je izgubljenih. Mnogo je onih koji čeznu za Gospodinovom prisutnošću u životima. Mnogo je izmučenih životom bez Pastira.

Koliko je u mojoj ženskosti Eve, a koliko Marije? Želim li biti kao Marija – ponizna i poslušna službenica Božja? Bježim li od osluškivanja Njegove volje?

Svaki trenutak života cigla je jedne kuće. Cigla u koju stavljaš ljubav, na stijeni je. Ono što ne zidaš na Kristu, na pijesku je. Naš Bog je stijena vječna!

Premda si u pustinji, Bog tebi umnaža Kruh svakog dana. Svijet treba Krista kojeg mu možeš donijeti kada Ga primaš u svetohranište srca, po Srcu Marijinu.

Promisli pored koga ne možeš biti miran. Tko je tvojim dojenačkim rukama leglo gujinje i tko te priteže zemlji? I, jesi li ti kojem bližnjem leglo gujinje?