Slušam
Iz 40,1-11
Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.
Glas viče: »Pripravite put Gospodnji u pustinji poravnite u stepi stazu Bogu našemu! Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo neka se izravna, što je hrapavo neka se izgladi! Objavit će se tada Slava Gospodnja, i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.«
Glas govori: »Viči!« Odgovorih: »Što ću vikati?« — »Svako je tijelo trava, ko cvijet poljski sva mu dražest. Sahne trava, vene cvijet, kad dah Gospodnji preko njih prođe. Doista, narod je trava! Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našega ostaje dovijeka!« Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska! Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeruzalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!«
Gle, Gospodin Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle, naplata njegova s njime, i nagrada njegova pred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje.</em
Ps 96,1-3.10ac.11-13
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo.
Kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.
Nek se govori među poganima:
»Gospodin kraljuje!« —
narodima pravedno upravlja.
Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek se raduje polje i sve što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće.
Neka klikće pred Gospodinom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu po pravdi
i narodima po istini svojoj.
Mt 18,12-14
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe — zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.«
Razmišljam
Zamisli srce svoga Boga. Dok te stvarao. Dok je zamišljao kako ćeš hodati ovom zemljom. Zamisli kako ti se radovao. On, koji te oblikovao. Ljubio te od samog početka. On te htio. I postao si. Odrastao si. Donosio si puno veselja Njegovom srcu. A onda.. pao si. Misliš li da je bio ljut ili tužan? Je li ga razočaralo ili silno boljelo? Zamisli Njegovo srce u tom trenutku. On nije tada odustao od tebe. Tražio te. Ostavio je sve i tražio tvoje srce. Čeznuo da mu se vrati u naručje. Kada si mu se vratio, nastalo je slavlje. Takav je naš Bog. Ludo voli. Do smrti. Ništa ne može zaustaviti Njegovu ljubav prema tebi. Što god ti činio. Nikada se neće umoriti davati ti nove prilike. Tražiti te. Ljubiti te. Umori se, čovječe, od bježanja. Prepusti Mu se. Prebivaj u Njemu.
Djelujem
Srce je moje i tvoje nerijetko okovano grijehom. Srce tvoga brata ili tvoje sestre možda je baš sada rob neke laži, idolopoklonstva, bluda.. Gospodin želi da govoriš tom srcu. Da ga tješiš. Da mu kažeš da mu je krivnja okajana. Podigni glas svoj i bez straha naviještaj Radosnu vijest spasenja i otkupljenja. Gospodin zaista dolazi. Dolazi u svoj svojoj slavi i moći, podići će svakoga tko je pao.
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Aaron Burden – Unsplash
