Tko će naći ženu vrsnu?
Više vrijedi ona nego biserje.
Muževljevo se srce uzda u nju
i blagom neće oskudijevati…
Lažna je ljupkost, tašta je ljepota:
žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu.
Dio je ovo „Pjesme o Ženi vrsnoj“ koja se prije gotovo dvije godine čitala na vjenčanju moga supruga i mene.
Nije prošlo godinu dana i nastane portal „Žena vrsna“.
Kako lijepo, sigurno ću ga čitati – pomislih. Još i k tome, suprug me ponekad (valjda ne u šali) nazove ženom vrsnom…
Početak braka, obitelji i novog života
Portal je u rujnu zaživio, a ja živjela bajku sa svojim suprugom. Prva godina braka, beba na putu koja stiže u adventu…
Ponekad bih pročitala koji članak na ovom novo otvorenom prvom hrvatskom portalu za katoličke žene. Ponekad.
I kao što napisah, stiže advent, a s njime, uoči blagdana Sv. Nikole, dolazi nam naša curica. Prva djevojčica. Marija joj je ime.
I bajka o braku s početka priče pretvara se u stvarnost, pretvara se u Život. Došao nam je Život, u svakom smislu ove riječi. Više nismo sami. Dolazi bebica u naš mali dom.
Teme članaka sa Žene vrsne hrabrile su me u novim ulogama
Naša Marija uči sisati. Ja učim dojiti. Bolovi. Suze. Mjesec dana patnje. Pitam se ima li smisla, kad ono, naiđem na članak „Dobrobiti majčina mlijeka“ s portala Žene vrsne. Eto, sve mi je rečeno. Potvrda. Ne odustajem. Nastavljam dojiti.
No, imali smo još jednu „situaciju“ s našom djevojčicom. Marija je zamijenila dan za noć. Nakon dva mjeseca tako izmijenjenog režima, na izmaku svih snaga, naletim na portalu Žena vrsna na članak „Odgajati dojenče ili kako ostvariti povezanost.“ I odlučimo suprug i ja staviti Mariju na spavanje s nama u krevet. Polegnem je pokraj sebe i počnem moliti krunicu. Od tada se njeno spavanje normaliziralo… Hvala Ti, Majko! Sada spava uredno po noći (budimo se samo radi dojenja).
A onda ostajem bez pomoći u kući. Svekrva, koja je bila od velike pomoći, odlazi. Suprug radi, a ja ostajem doma s bebom. Tada, odjednom, počinje mi nered (ili neredić) smetati. Iritirati. Mučiti. „Grebe me.“ Da napomenem, nisam po naravi neki „čistunac“, niti baš svaka stvar mora biti na svom mjestu u svakom trenutku. Ali kao da baš takva postajem. Jako me to ljuti kod mene. Znam da je to napast. I ne znam kako je se riješiti. U sebi osjećam da nešto nije u redu s takvom potrebom za urednošću. I hvala Bogu, pogađate, „naleti“ mi članak u kojem gospođa Snježana Foretić na vašem portalu kaže da igračke nisu nered. Igračke nisu nered! Koja rečenica! Šaljem prijateljici link na taj članak, a ona mi odgovara kako ga je htjela upravo poslati meni.
Podcastove bračnog para Matijaca, počeli smo suprug i ja zajednički slušati dok putujemo automobilom.
Daj mi, Gospodine, mudrosti i Majčice, poniznosti da se ja iz žene pretvaram svaki dan u sve vrsniju suprugu, majku, sestru, kćerku
Postoji još svjedočanstava kako je „Žena vrsna“ imala utjecaj na mene kao ženu… Ali za kraj bih rekla da se ono čitanje „ponekad“ pretvorilo u „svakodnevno“, beziznimno jutarnje čitanje „Žene vrsne.“ I kao što se bajka pretvorila u Život, a ponekad u svakodnevno, daj mi, Gospodine, mudrosti i Majčice, poniznosti da se ja iz žene pretvaram svaki dan u sve vrsniju suprugu, majku, sestru, kćerku… na svim putovima Tvojim.
Elena Dajčman – Žena vrsna
Foto: Giulia Bertelli – Unsplash
