1. Započela je nova kampanja inicijative „40 dana za život“. Kako je ona uopće započela? Na koji način je pronašla svoj put do Hrvatske?
Inicijativa 40 dana za život je molitvena, pro-life, ekumenska, međunarodna inicijativa. O samim počecima snimljen je jako lijep i jako dirljiv kratki video koji se može pogledati na našem YouTube kanalu.
Počeli su moliti pred klinikom za pobačaje u Texasu 40 dana vjerujući Isusovim riječima da je neke zloduhe moguće istjerati jedino molitvom i postom. Zato je to ključni element ove pro-life inicijative. Bdjeli su ispred klinike za pobačaje, a ne u crkvi, kako bi bili posljednji znak nade i milosrđa majkama koje su došle pobaciti. Također, na taj način su htjeli osvijestiti lokalnu zajednicu o problemu pobačaja te vlast o potrebi zaštite nerođenog života.
Velike brojke
Nakon 40 dana molitve stopa pobačaja u toj klinici se smanjila za 28%. Ubrzo su drugi gradovi u Americi počeli kopirati njihov model molitve te je inicijativa prerasla u nacionalnu kampanju. Inicijativa se naglo proširila svijetom zbog svoje jednostavnosti i velike djelotvornosti. Od 2004. godine pa sve do danas, održano je 4 168 kampanja (molitvenih bdijenja) u 638 gradova u 50 država SAD-a, te u još 35 zemalja svijeta. Među njima je i Hrvatska koja se uključila 5. ožujka 2014. godine (korizmena kampanja u Zagrebu), a pokrenuo ju je Ante Čaljkušić, naš nacionalni voditelj. Sada Hrvatska inicijativa broji 24 grada i 25 mjesta bdijenja. Plodovi su zaista zadivljujući!
700 000 ljudi u svijetu službeno je sudjelovalo moleći pred bolnicama, a 11 796 djece (za koje se zna) spašeno je od pobačaja!!! Nadalje, 70 klinika za pobačaje je zatvoreno, a više od 130 medicinskih djelatnika dalo je otkaz. Također, ljudi su se educirali, motivirali i mobilizirali. Svjedočimo i snažnoj ekumenskoj suradnji između crkava, obraćenjima mnogih s obnovljenom nadom, imamo blagoslov i potporu pape Franje!
U Hrvatskoj od prve kampanje do sada znamo za 36 beba koje spašene od pobačaja. Inicijativa se iz Hrvatske proširila i na Sloveniju, BiH, Rumunjsku, Njemačku, i sada od jeseni i na Srbiju gdje će se molitveno bdijenje odvijati u Subotici zahvaljujući našem timu inicijative iz Vukovara.
2. Nedavno je našu zemlju posjetio jedan od začetnika ove molitvene inicijative. Možete li nam ukratko ispričati koji je bio razlog njegovog posjeta Hrvatskoj i kakvi su mu bili dojmovi pri odlasku?
David Bereit je prošle godine posjetio Hrvatsku jer smo zemlja sa najbržim širenjem Inicijative po gradovima u svijetu! Od jednog grada u samo dvije godine proširili smo se na 24 grada – koliko ih sudjeluje sada u jesenskoj kampanji!
Zadivljen je kako je to ovdje u Hrvatskoj organizirano: od privrženosti voditelja kampanje i njihove organizacijske sposobnosti do radosti, strasti i vjere koju nose, a upravo to oduševljava i druge da postanu dijelom pokreta za život. To je ono što privlači ljude, to je razlog zašto se tako brzo kampanja proširila po svim područjima Hrvatske. Zasigurno, ono što se Davidu najdublje urezalo u srce jest to što je u Hrvatskoj držao u naručju dvije bebe spašene od pobačaja, malu Petru u Vukovaru i Roka u Splitu.
Snimio je svoje dojmove i objavio kratki promotivni video.
3. Zašto ste Vi uključeni u inicijativu „40 dana za život“? Kako na Vas osobno djeluje ova inicijativa? Je li to Vaš poziv? Kako ste uopće saznali da se trebate time baviti?
Moje uključenje u Inicijativu je odgovor na Božji poziv. Puno godina prije početka Inicijative u Hrvatskoj, jedan događaj me je obilježio i usadio u srce žarku želju za skrbi o nerođenoj djeci. Moj mali nećak je preminuo kao mala beba, a nikada ga nisam mogla držati u rukama. Cijelo vrijeme svog kratkog života bio je spojen na aparate, bio je u komi. Nakon njegove smrti jednostavno sam ZNALA da trebam nešto učiniti za dječicu koja su u potrebi, a nisam znala što.
Tek sad vidim da me cijelo vrijeme Bog pripremao na sve ovo, na ovaj duhovni boj. Uistinu, sve što radimo u Inicijativi je snažna duhovna bitka i teško bi bilo opstati da nije molitve, sv. Mise, sakramenata, Riječi Božje. U trenutku kad mi je prijateljica rekla za inicijativu „40 dana za život“ pristala sam sudjelovati, mada još nisam bila sigurna je li to ono što Bog traži od mene.
Kada nam je nacionalni voditelj došao u Split održati prvi sastanak kako bi nam pomogao organizirati bdijenje vidjela sam da je i on prolazio iste kušnje i previranja oko ovog apostolata kao i ja. Uz to, trenutak u kojem je svjedočio kako je on zadobio mir prihvaćajući se uloge voditelja nečeg sasvim novog, sasvim novog načina borbe za nerođene, bio je za mene odlučujući da se odvažim.
Sudjelovanje u inicijativi je Božji poziv
Noć prije smrti mog nećaka sanjala sam bijelu golubicu kako grebe krilima o pod, muči se da poleti, a ne može. Ujutro sam je ugledala na svom prozoru. A Ante je tu večer pričao kako je na bdijenju u Zagrebu, u trenutku previranja, među njih sletjela bijela golubica. Ta golubica bila je znak da krenem, i krenula sam. Otada su plodovi brojni, najprije u mom životu i mom srcu, zatim i oko mene. Niti duhovne obnove niti duhovne vježbe nisu uspjele izmijeniti moj srce i dovesti ga bliže Bogu koliko bdijenje pred rodilištem!
Otkako sam i sama držala u rukama spašene bebice, ovaj je apostolat urezan u moje srce i samo se toga sjetim kada navale kušnje, napasti…borbe.. i zadobijem mir. Jedina želja mi je da se svako začeto dijete rodi, zato sam se stavila Gospodinu na raspolaganje u ovom apostolatu. Želim koristiti svoje talente služeći Mu ovdje, za najmanje među nama, želim biti njihov glas u ovom svijetu.
4. Vaša misija je molitva ispred klinika za abortuse. Zašto ste izabrali baš to mjesto? Nije li Bogu svejedno gdje se nalazimo dok molimo?
Molimo ispred bolnice jer se tamo događaju pobačaji. Krist nas uči kako moramo ići upravo ondje gdje su naša braća i sestre u nevolji. Molimo tamo upravo kako bismo mogli biti svojim miroljubivim bdijenjem, kristolikim držanjem, posljednji znak nade i milosrđa majkama koje razmišljaju o pobačaju. Želimo im svojim bdijenjem pokazati da postoji izlaz i da njihov izbor može biti i da rode, da postoji rješenje. Nismo napadni, razgovaramo samo s onima koji to žele. Transparenti koje držimo u rukama poruke su ljubavi, opraštanja, milosrđa.
Upravo zbog molitelja koje su susrele pred bolnicom, mnoge majke su odustale od pobačaja u zadnji tren. Mnoge majke koje su ranjene pobačajem dolaze moliti s nama i svjedoče da zadobivaju mir i oproštenje samima sebi nakon tolikih godina od učinjenog pobačaja. One i njihovo kajanje su jako svjedočanstvo majkama i očevima koji razmišljaju o pobačaju. U Splitu imamo radost što su među moliteljima i majke koje su u prvim kampanjama odustale od pobačaja, zahvaljujući žrtvi molitelja koji su stajali pred bolnicom. Sada one dolaze sa svojom djecom moliti za druge bebe koje su u opasnosti i žele biti živo svjedočanstvo onim majkama i očevima koji su u situacijama u kojima su one bile.
Nijedna se nikada nije pokajala što je rodila. Nijedna! Sve su to majke kojima je sada ta bebica koju imaju najveća radost u životu! Majkama nudimo duhovnu, moralnu, materijalnu pomoć i edukaciju.
5. Kako ljudi reagiraju na vas kada stojite ispred bolnica i molite? Pridruže li vam se ikada zdravstveni radnici u molitvi?
Reakcije su uglavnom pozitivne. Meni osobno je najveće svjedočanstvo kad pored nas prolazi netko u žurbi, ali ugledavši molitelje, kratko zastane da se prekriži. To znači da su prepoznali da smo živa Crkva. Baš kako Isus govori: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.“ (Mt 18,20) Mnogi su nam ljudi, i majke i očevi, prišli i priznali da su i sami imali pobačaj pa se uključuju u molitvu, i svjedoče da zadobivaju mir i liječe rane. Znaju da nismo tamo da ih osudimo, nego da im pomognemo. Jako nam je stalo da im pomognemo u liječenju postabortivnog sindroma. Zato ćemo i u Splitu sprovesti program Opravdani i oslobođeni za liječenje rana pobačaja koji je već imao uspjeha u Vukovaru!
Ima, dakako, i ljudi kojima nije drago što tamo molimo, ponekad bude i uvredljivih komentara. No, mi na te provokacije ne reagiramo već samo nastavljamo sa svojim molitvama. Medicinsko osoblje nema većih reakcija. Samo ponekad dok molimo vidimo da neke medicinske sestre napola otvore prozor i izmole pokoju zdravomariju s nama. Mi smo tu i za njih i jako nam je drago da su neki od njih to prepoznali. Ne pridružuju se molitvi ispred rodilišta zato što su na svojim radnim dužnostima, ali ovako smo osjetili njihovu potporu.
Trudnice koje dolaze roditi su redom oduševljene, znajući da dok one rađaju bebu, netko ispod rađaonice i za njih moli. Kako je to predivno! Mnoge nam majke šalju na služenu web stranicu svjedočanstva kako su imale lak porod i mir tijekom rađanja, a to pripisuju molitvama sudionika bdijenja. Noćno bdijenje je posebno milosno i uistinu je velik blagoslov za naš grad! Stoga smo ove kampanje proširili noćno bdijenje na cijeli vikend – danju i noću!
6. Možete li nešto više reći o udruzi „Betlehem“. Koliku ulogu ona ima u spašavanju života?
Udruga Betlehem je udruga za promicanje dostojanstva ljudskog života i obrane nerođenog djeteta. Osnovao ju je pater Marko Glogović u Karlovcu. Glavni ciljevi Udruge su molitvom i djelovanjem spasiti svako začeto dijete koje je u opasnosti od pobačaja i osnovati kuću za napuštene trudnice i samohrane majke. Udruga se zahvaljujući donacijama brine o njima, a žive u kući nakon što rode, dok dijete ne navrši godinu dana. Kuća se ubrzo otvara i u Splitu, a tamo će biti smještene trudnice odbačene od svojih obitelji, iz cijele Dalmacije. Kako pater Marko voli reći, inicijativa „40 dana za život“ i udruga „Betlehem“ su brat i sestra. Dakle, naša suradnja je sasvim prirodna.
Voditeljica splitskog „Betlehema“ mi je ispričala jednu zanimljivu zgodu koju ću podijeliti s vama. Naime, buduća splitska Kuća je prije bila samostan, a časne su ga preuredile da bude prikladan za majke i djecu. Kada je ona ušla unutra, na prozoru je zatekla prizor golubica pokraj gnijezda, a u gnijezdu jaja… Zaista simbolično!
7. Kakva su iskustva majki koje uz vašu pomoć odustanu od abortusa?
Majke kojima smo pomogli osjećaju zahvalnost, ne samo za materijalnu skrb i moralnu potporu i duhovnu pomoć koju smo im pružili, već što su zahvaljujući molitvama spriječene u zadnji čas da naprave najveću pogrešku u životu za koju se nikad ne bi prestale kajati. Neke su nas počastile ulogama kuma svojoj djeci što je i potpuno prirodno. Naime, kad s nekom majkom stupimo u kontakt, brinemo za nju i bebu u svim segmentima, i stalno smo im na raspolaganju. Imamo i poslužiteljski tim koji se sastoji od frizerke, pedikerke, odvjetnice i slično jer želimo o njima brinuti i vratiti im dostojanstvo u svakom smislu.
8. Ove godine molitvena inicijativa „40 dana za život“ posvećena je posvojenju djeteta. Zašto ste se odlučili za tu temu?
Inspirirani citatom nedavno kanonizirane svete Majke Tereze „Reći ću vam nešto predivno – borimo se protiv pobačaja posvajanjem.“ odlučili smo se ovu kampanju baviti temom posvajanja. Posvajanje je tema o kojoj se ne govori puno i ne povezuje se s pobačajem. No, toliko je ljudi koji žele djecu, a ne mogu ju imati, koji čekaju na posvojenje djeteta i želja nam da zažive riječi ove svetice! Javljaju nam se mnogi parovi koji svjedoče o posvajanju i udomiteljstvu te će podijelit iskustva na edukativnim tribinama tijekom kampanje. O posvajanju piše i papa Franjo u apostolskoj pobudnici „Radost ljubavi“ kada kaže: „Oni koji prihvaćaju izazov posvajanja i prihvaćaju osobu na bezuvjetan i besplatan način postaju posrednici ljubavi Boga, koji kaže, „Pa kad bi te i tvoja majka zaboravila, ja te nikad zaboraviti neću“ (usp. Iz 49,15)
9. Što biste rekli majci koja dvoumi zadržati život ili ga ugasiti?
Rekla bih joj da sam srela mnoge majke koje su pobacile i da nijedna od njih nije sretna i zadovoljna time što je učinila. Svjedoče da je to kajanje koje nikad ne prestaje, a posljedice razorne za ženu i cijelu obitelj. Pobačaj nikad nije rješenje. Pobačaj ne rješava problem kako se to na početku čini, on ga samo produbljuje i pogoršava. Nema žene koja se odlazeći pobaciti osjeća snažnom i sretnom. Ona ulaskom u sobu za pobačaje osjeća odbačenost i strah. Pobačaj je za ženu i za cijelu obitelj razarajući. Uz to, sam postupak pobačaja je opasan, i može imati i kobne posljedice. Žene koje su proživjele pobačaj imaju viši postotak samoubojstva, ali i druge zdravstvene probleme poput karcinoma, potencijalne neplodnosti.
Emocionalni problemi
Javljaju se i emocionalni problemi zbog ubojstva djeteta. A društvo često govori: dijete zapravo nije dijete pa ne biste trebali žalovati. Tim ženama nije dopušteno da žaluju za gubitkom svog djeteta. Muškarci također obolijevaju od postabortivnog sindroma. To su velike duhovne poteškoće. Jer pobačena djeca su DJECA, a majke su još uvijek majke, ali sada mrtvog djeteta, otac je još uvijek otac, ali sada mrtvog djeteta.
Rekla bih joj također da pod svojim srcem nosi čovjeka, živo ljudsko biće. Da je taj čovjek neprocjenjiv, vrijedan, originalan, neponovljiv u povijesti, i da mu je život darovan kao i njoj.
Trebali bismo poštovati oba prava – i ženino i djetetovo. Ali nikad nije ni ženino ni čovjekovo ni ičije pravo uskratiti nekome život. Ne mislim da je tu riječ o sukobu dvaju prava. Pokret koji promovira pobačaj govori da su ženska prava ugrožena djetetom, što je laž. Takva razmišljanja zapravo uništavaju obitelj, unose neslogu i razdor u najintimniji ljudski odnos. Umjesto da doživljavamo dijete kao dar, na njega se gleda kao na prijetnju ili uljeza. Trudnoća se smatra bolešću ili problemom umjesto darom zajednici koja nas okružuje.
I za kraj bih rekla da pitanje pobačaja nije vjersko pitanje ili pak svjetonazorsko, već moralno-znanstveno pitanje.
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: 40 dana za život
