Zašto je djevojkama potrebna realna slika braka?

slika braka

Jedna sam od onih koji vole sve unaprijed isplanirati, pripremiti, čak i odraditi – sve što je moguće unaprijed. Kako sam posljednje dvije godine imala milost i čast družiti se s predivnim ženama i majkama, upijala sam njihove priče. Slušala sam događaje iz njihovih života, promišljala o izazovima s kojima se susreću i načinima kako im doskočiti.  Prepoznala sam mnoge brige koje nisam mogla ni zamisliti kada sam razmišljala o bračnom životu. Zahvaljivala sam Bogu na njima i svemu što sada učim jer – poštedjet će me mnogih neprospavanih i nemirnih noći.

Očekivala sam od sebe i budućeg muža mudrost koju imaju dugogodišnji parovi

Onda sam shvatila da počinjem očekivati i od druge strane, svog budućeg muža, da razumije sve ono što sam spoznala učeći iz njihovih iskustava. Shvatila sam da očekujem od njega – i od sebe – da na početku zajedničkog hoda ima mudrost bračnog para s 10 godina iskustva.

Zašto? Zbog straha od sukoba. Straha od nerazumijevanja. Straha od neslaganja. Straha od braka koji je i mrvicu manje lijep od savršene ružičaste slike u mojoj glavi.

Jer svrha je braka da budeš sretan. Zar ne?

Savršena slika braka…

Možda ipak nije. Čini mi se da sam više puta čula da je svrha braka svetost supružnika. Jedno po drugome trebamo doći u raj. Znam to, nisam to zaboravila. Ali, nekako se nadam da će taj put u raj biti radostan, miran, nešto poput priče iz sladunjave romantične komedije.

Romani i filmovi znatno su povisili moja očekivanja od veze, odnosa, braka. Strahovi stečeni ranama koje svi mi skupljamo samo su hranili tu savršenu sliku, blažila ih je. Žene koje su mi pružale predivnu sliku braka hrabrile su me, ali istovremeno – nenamjerno – snažile su moju sliku da je taj ružičasti brak uistinu moguć.

… i realna slika braka

U tom sam trenutku shvatila zašto ljudi vole ‘realna’ svjedočanstva – kada im netko iznosi one manje lijepe slike. Ja nisam obožavatelj svjedočanstava u kojima se nude samo te slabe strane braka, bez naznaka rasta. Bez objašnjenja kako su te slabosti iskorištene za posvećenje, rast i promjenu na bolje. I dalje se držim tog stava. Međutim, malo mi je jasnije zašto toliko nisam voljela slušati takve priče.

Rušile su moju skladnu sliku.

Živjeti u ovom trenutku

A onda su one, koje su mi toliko bliske i čije sam divne priče slušala, došle i preslagale kockice koje sam složila. Nisu ih porušile. Nisu učinile da zamrzim ljubav. Niti da odlučim nikada se ne udati. Samo su mi dale primjere koji su realni, koji su teški, ali su dio predivnog i sretnog braka. I polako su počele umirivati moje strahove i snižavati moja očekivanja. Ništa od toga one nisu činile svjesno niti  smjerano. Samo su živjele.

Baš kao što i ja trebam živjeti. U ovom trenutku. Ne misleći unaprijed. Ne pokušavajući riješiti probleme i brige koji će možda nekada baš davati posebnu čar i biti prilika Božje proslave, jačanja ljubavi i biti izvor nove mudrosti. Da ne pokušavam biti prokušana bez prokušanosti. Da živim. Sada.


Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: TeiTo

Lea Potočar
Lea Potočar

Apsolventica je psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Član je molitvene zajednice Božja Pobjeda. Vedra djevojka otmjene duše koja se trudi svakodnevno rasti u vrsnosti, brusiti darovane talente i napredovati u svetosti po zagovoru omiljenog nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca.