Zovem se Filip P. Rođen sam prije 7 dana. U mom se srcu nešto krivo pospajalo dok sam rastao pod majčinim srcem. Valjda nisu dobro čitali upute. Iako tako mali, već sam dosta popularan. Čuo sam da za mene mole mnogi ljudi koje još ne poznajem, ali čvrsto vjerujem da ću ih upoznati kad narastem! Jer dok me dragocjene ruke liječnika operiraju u Zagrebu, jedna oluja – ona prava molitvena – raširila se iznad nas i napravila kišobran. Tako da se ja više ničega ne bojim i reći ću vam što sam ovaj tjedan dana naučio o srcu…
Srce je ishodišno mjesto svih susreta. Od nekih susreta srce zatopli, od drugih zaboli. Nekim osobito dragim susretima srce ostaje nastanjeno zauvijek. Ništa ih ne može iz njega izbrisati. Ništa ga ne može umoriti. I ono posvjedoči da niti čovjekov život ne postoji bez njih.
Srce je neizmjerno važno, a moje srce se nekako zakompliciralo
Stvarno razumijemo nečije riječi tek ako s mirom možemo slušati i tišinu njegova srca. Postoje male i velike neizgovorene riječi, one koje iz nekog obzira ne silaze s usana, već ostaju nedorečene u eteru između duša. Povremeni trenutci slabosti možda ponekad nadvladaju oslonjenost na osjećaj da su daljina, blizina, prošlost i budućnost stopljeni u susretu, toplini i vjeri življenja. Blagoslovljen koji shvaća izuzetnost i neponovljivost baš svakog trenutka jer nas, nepripremljene, putevi života učas razdvoje i nenadano se nađemo na dvije obale…
Puni smisao života samo srce može spoznati bez ostatka. Svaku ranu srce povija i uz nju strpljivo bdije. Ljubimo i ljubljeni smo. To je sasvim dovoljno za ovaj dan. Ono što nosimo na sebi manje je bitno. Pravo je pitanje što nosimo u srcu; tek s iskrenom radošću raširene ruke prikazuju cijelo čovjekovo biće. Tek odjeveni u bliskost s manje ćemo bremena kročiti kroz nedaće zemaljskih dana.
Možemo davati rukama, ali i srcem
Rukama možemo štititi raznolikost života, čuvati ljubljeno u njegovoj krhkosti, dlanovima ugrijati ruke prijatelja, razdavati se, ne štedjeti zagrljaje. A srcem možemo dodati boje izblijedjelim fotografijama, pokloniti osmijeh prolazniku ili jednostavno reći „volim te“ stojeći sred vječnosti.
Jesam slučaj pojedinca. Jesam sjecište trenutka i vječnosti. Duša mi je besmrtna jer je drugi odgovor nezamisliv.
Vlado Gotovac
Otkad sam začet pod maminim srcem, pitao sam se kako će to biti vani, odvojen od mame i hoće li rođenje za taj vanjski svijet biti umiranje starom nutarnjem svijetu? Hoće li to biti kao kad čovjek duhom dotiče tragove zvijezda? Ja vam znam da je tijelo okovano ovdje na zemlji, ali duša, slobodna od prostora i vremena, leti kamo god želiš. Isus je rekao: „Gdje vam je blago, ondje će vam biti i srce.” (Usp. Mt 6,21) „Za let si dušo stvorena”, govorio je Tin. Zato pusti svoje srce neka počiva u Milosti. Svi čovjekovi lijepi i teški dani teže jednoj točki u kojoj ćemo se beskrajno radovati. Neka vas prožme Duh ustrajnošću i mirom. Vjerujte i sve će biti dobro. Lijepo je što postojite.
Hvala vam svima na ljubavi. Vaš zarazni osmijeh i sunčane zrake srca čine ovaj svijet toplim domom za čovjeka. Želim živjeti, a moje srce ste vi!
Vaš Filip P.
Krešimir Stjepan Pećar – Žena vrsna
Foto: Omar Lopez – Unsplash
