Koliko je naš Gospodin poseban i uvijek vjeran svojoj Riječi te koliko je duboka i jedinstvena naša katolička vjera pokazuju brojna euharistijska čuda. Fenomeni su to koje Bog dopušta da bismo kroz njihova očitovanja učvrstili svoju vjeru. Čuda, bilo euharistijska, čuda ozdravljenja ili obraćenja, djeluju poput čvrstih dokaza o Božjem postojanju – kao kad nas voljeni otac zagrli i pruži najljepši dar te u sebi pomislimo: „Znao sam da me voli!“.
Projekt blaženog Acutisa u rukama Marije Boras
Euharistijska čuda posebno je volio bl. Karlo Acutis koji se tijekom svog života posvetio osmišljavanju i ostvarenju međunarodne izložbe „Euharistijska čuda diljem svijeta“. Budući da je blaženi Karlo bio zaljubljenik u računala, odlučio je svoju ljubav prema Gospodinu iskazati tako što je pokrenuo projekt u kojem je zabilježio svako poznato euharistijsko čudo u povijesti. Pri tome je zabilježio 136 euharistijskih čuda, među koja je naknadno (na inicijativu o. Nagya) uvršteno i čudo u Ludbregu. Dio tog projekta bila je i izložba fotografija koja bi putovala diljem svijeta.
Božja je volja bila da izložba dođe i u Lijepu Našu. Tu je važnu misiju prihvatila Marija Boras, osjetivši da je to jedan od načina kako svojim djelima može služiti Gospodinu. To nije bio nimalo lagan ni jednostavan zadatak, ali se Marija predala projektu oslanjajući se na Božju snagu i providnost.
Marija, odakle nadahnuće za ovaj projekt u kojem ste udomili Karlovu izložbu te organizirali prijevod na hrvatski jezik, tako da dođe do naših vjernika i svih onih koje će privući snaga euharistije?
“Već u 15. godini sam iskusila susret sa živim Bogom – iskustvo stvarne Isusove prisutnosti i to zahvaljujući svojim roditeljima koji su ga i sami doživjeli te prenijeli čežnju na mene.
Uz to sam bila studentica pokojnog profesora Tomislava Ivančića koji je genijalno znao zagrijati dušu za Isusa i probuditi želju za susretom živoga Boga. Iskustvo živoga Boga dogodilo se u meni baš onako kako ga opisuje Pascal – vatra, vatra i neopisiva ljepota. Kad ti se to iskustvo dogodi u četiri zida, tvoj život ide potpuno drugim smjerom.
Tomislav Ivančić znao je organizirati cjelonoćna klanjanja u kapelici na Kaptolu gdje je svatko od nas imao priliku biti „jedan na jedan“ s Isusom. U tih sat vremena imali smo zadatak probiti se do živoga Boga, otvoriti dubinu svoga bića za milost vjere i zaista su mnogi izlazili iz te kapelice kao novi ljudi. Već tada je zasijano sjeme ljubavi prema Isusu u hostiji, a trebala ga je Božja milost probuditi.”
Riječi sv. Marije Margarete Alacoque i Posveta Srcu Isusovom
“Godine 2018. odlazim u baziliku Srca Isusova na blagdan svete Marije Margarete Alacoque gdje se susrećem s riječima koje je Isus uputio svetoj Mariji Margareti: “Žedan sam, ali od žeđi toliko žarke da me ljube u Presvetom Sakramentu i ne pronalazim gotovo nikoga tko bi utažio moju žeđ i odgovorio na neki način na moju ljubav.” Nakon tako snažnog Isusovog vapaja, razmišljala sam danima kako odgovoriti na Njegovu ljubav i što to zapravo znači. U spisima Marije Margarete pronalazim odgovor – način koji joj je Isus predložio da se odgovori na taj poziv, a to je Posveta Srcu Isusovom.
Posveta Srcu Isusovom u potpunosti je promijenila moj odnos prema Euharistiji, ražarila je moje srce jednom posebnom ljubavlju i vjerom za Isusa u hostiji u Svetohraništu i nakon toga moj odnos prema euharistijskom Isusu postao je središte moje svakodnevnice. Srcu Isusovom sam se posvetila 8.12.2018. i to prema knjižici oca Alkaniza „Osobna posveta Srcu Isusovom“.
Na silan poticaj za prevođenje euharistijskih čuda utjecala je i Sveta Ura klanjanja koju je župnik fra Marin uveo u našu župu svakog četvrtka prije prvog petka u mjesecu. Još je nazivamo i Getsemanska ura, jer u njoj razmatramo Isusovu napuštenost i tjeskobnu borbu u Getsemaniju kao i Isusovu napuštenost danas u Svetohraništu. Svetu Uru molimo po prekrasnoj istoimenoj knjizi oca Matea Crawleya Boeveya.”
Djelo blaženog Karla Acutisa
“U listopadu 2020. godine Karlo Acutis je proglašen blaženim. Tada se susrećem s djelom ovog prekrasnog dječaka. On je čudo milosti Božje, prepun ljubavi za Isusa, a izvor te ljubavi crpio je iz Euharistije. Kad sam otvorila njegovu internetsku stranicu o euharistijskim čudima diljem svijeta, bila sam oduševljena!
Nakon toga iskustva gledala sam jednu reportažu na televiziji koja je govorila o euharistijskim čudima koje je opisao blaženi Karlo. Čuda su bila izložena po župama u Americi, a prolaznici s ceste su ulazili pogledati izložbu te doživljavali nevjerojatne obrate. U tom žaru počinjem prevoditi euharistijska čuda s Karlove stranice.”
Božja providnost na djelu
“Naravno da je prevođenje čuda u kasne noćne sate s moje strane bilo preuzetno, ali Bog je vidio moju želju i Njegovom providnošću pridružuje mi se stručni tim ljudi koji su na kraju preveli cijelu izložbu. Izložba se mogla prevesti puno jednostavnije – angažirate prevoditelja, platite mu naknadu i sve gotovo za čas, ali kako je Bog ulazio u živote ljudi koji su dobrovoljno i volonterski prihvatili prijevod tekstova, zaista je bilo zadivljujuće.”
Koliko je bilo teško provesti plan u djelo? Jeste li imali kakvih prepreka i kako se razvijala izložba do svog konačnog oblika?
“Nije bilo teško provesti plan u djelo jer nas je pratila snaga Duha Svetoga koji je sve vodio. Moja uloga sastojala se u koordinaciji prevoditelja i komunikaciji s Isabelom iz Italije koja je predsjednica Udruge blaženoga Karla. Sama pomisao da će jednog dana ova izložba putovati Hrvatskom bila je dovoljna motivacija za svaki korak naprijed. Bilo je prepreka, kao i u svakom djelu koje naviješta Božju istinu, a pogotovo istinu o Euharistiji koja je izvor i vrhunac kršćanskog života. Molili smo blaženoga Karla da ukloni sve prepreke i vodi projekt svome kraju i stvarno su rješenja dolazila. U nekoj drugoj stvari vjerojatno bih se puno više oslanjala na sebe, ali u euharistijskim čudima sam sve očekivala od Boga i zaista je Bog sve vodio i ostvario.
Jedna od poteškoća bio je jedinstven jezični stil koji je nedostajao, s obzirom na to da smo imali više prevoditelja. Lucija Raković, jedna od prevoditeljica, velikodušno je ujednačila sve tekstove, što je bio zahtjevan zadatak, i odradila svaki dodatni posao kad bi nam Isabela vratila tekstove s umetnutom grafikom. Zaista je bilo čudesno kako je Bog sve posložio!”
Finalizacija izložbe
“Nakon finalizacije teksta prikupljali smo ponude za tiskanje izložbe na roll up bannere i za veliki album čuda. Božja providnost dovela nas je do tvrtke Grafomarketing i tiskare Alkaprint koji su sve odradili na vrhunskoj razini po vrlo pristupačnim cijenama.
Dakle, izložbu sada imamo u fizičkom obliku, a sastoji se od 33 panoa izabranih između 136 euharistijskih čuda. Uskoro će cijeli prijevod Karlove izložbe biti objavljen na internetskoj stranici blaženoga Karla.”
Euharistijska čuda svijeta
U izložbu je uključeno prvo poznato euharistijsko čudo u Lanciani iz 750. g., kada je svećenik posumnjao u stvarnu Isusovu prisutnost dok je služio svetu misu te su se tijekom posvete hostija i vino pretvorili u ljudsko meso i krv kao i dva čuda u Sieni u kojima su ukradene hostije danas sačuvane kao da su svježe ispečene. Tu su i čuda iz Argentine, Portugala i Poljske.
Jeste li i prije izložbe znali za sva navedena euharistijska čuda ili Vam je neko od njih bilo posebno otkriće?
“Naravno da nisam! Ima ih toliko puno, a kad sam počela čitati čuda, bila sam izvan sebe, sva su mi bila otkriće. Istaknula bih tri čuda koja su mi najdraža: u Tixtli, Buenos Airesu i Lancianu. U Buenos Airesu dogodila su se čak tri euharistijska čuda 1992., 1994. i 1996. godine. Tadašnji nadbiskup bio je papa Franjo koji je pozvao profesora Gomeza da ispita čudo 1999. godine.”
Euharistijska čuda u Buenos Airesu
“Godine 1996. tijekom svete mise na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije posvećena je hostija tijekom dijeljenja pričesti pala na tlo pa je stavljena u posudu s vodom da se rastopi. Nekoliko dana nakon toga, kada je svećenik otvorio Svetohranište, ugledao je hostiju koja se pretvorila u Krv. Na hostiji su bile prisutne crvenkaste mrlje koje su se svakim danom povećavale. Pričekalo se s istraživanjem do 1999. godine kada je profesor Gomez uzeo uzorak hostije i odnio ga u laboratorij za gensko istraživanje u San Francisco. U Krvi su bile prisutne bijele krvne stanice. Uzorak odgovara srčanom mišićnom tkivu i to upaljenom srcu – to znači da je osoba kojoj je pripadao uzorak mnogo patila.
Najzanimljiviji dio mi je bio kada je uzorak odnesem najboljem stručnjaku za kardiološku patologiju i forenzičku kardiologiju, doktoru i profesoru Zugibeu. Profesor nije znao da uzorak potječe od posvećene hostije. Potvrdio je da uzorak pripada srčanom mišićnom tkivu, miokardu, točnije da je riječ o lijevoj klijetki. Uz to je Zugibe potvrdio: Vaš pacijent je mnogo patio zato jer ima ugruške i u nekim trenucima nije mogao disati, nije dobivao kisik, mučio se jer mu je svaki udisaj bio bolan. Vjerojatno je primio udarac u visini prsnog koša. Srce je pokazivalo dinamičnu aktivnost, dakle bilo je živo u trenutku kada je donesen uzorak jer su bile prisutne bijele krvne stanice, a bijele krvne stanice se prenose krvlju. Znači da je uzorak imao puls! Tada ih je profesor upitao kome pripada uzorak, a kada su mu rekli da potječe od posvećene hostije uzviknuo je: Ne vjerujem!
Miokard je mišić koji pokreće cijelo srce i naš organizam. Neki teolog je primijetio da nije slučajno što je riječ o miokardu – mišiću koji daje život čitavom srcu, upravo kao što Krist daje život Crkvi. Zašto lijeva klijetka? Zato što iz nje izlazi pročišćena krv, a Isus je taj koji pročišćava svoju Crkvu od grijeha.”
Euharistijska čuda u Meksiku i Lancianu
“U euharistijskom čudu u Meksiku iz jedne posvećene hostije izlijeva se crvenkasta tvar. U dijeljenju pričesti dvojici svećenika pomagala je redovnica. U jednom se trenutku redovnica uputila prema jednom od svećenika držeći u rukama ciborij sa svetim hostijama i gledajući svećenika očima punim suza. Znanstvenici su znanstvenim istraživanjem provedenim 2009. i 2012. godine utvrdili da krv izlazi iz unutrašnjosti hostije i da je isključena mogućnost da bi je netko mogao namjestiti izvana. Upravo nevjerojatno! Krv je tipa AB, slična krvi koja je otkrivena u hostiji iz Lanciana i na Torinskom platnu.”
Analiza relikvije čuda
U Lancianu je neki svećenik posumnjao da se u posvećenoj hostiji nalazi tijelo našega Gospodina. Dok je slavio svetu misu izgovarajući riječi pretvorbe, ugledao je kako se hostija pretvara u meso, a vino u Krv. Meso je i danas netaknuto, a hostija se razdijelila u pet jednakih dijelova koji svi zajedno teže kao i svaki za sebe. Meso i Krv iz Lanciana takvi su kakvi bi bili da su danas izvađeni iz živog čovjeka. Godine 1970. nadbiskup Lanciana zatražio je od doktora Linolia, profesora anatomije, histologije, kemije i mikroskopije, analizu relikvije čuda koje se dogodilo prije 12 stoljeća. Utvrđeno je da je čudesno meso doista meso poprečno prugastog srčanog mišića; čudesna Krv prava je krv; proteini u serumu Krvi razgrađuju se normalno u jednakom postotku kao i proteini u serumu normalne svježe krvi.
Ovaj izvještaj pobudio je zanimanje među znanstvenicima. Godine 1973. izvršno vijeće Svjetske zdravstvene organizacije imenovalo je komisiju koja je trebala potvrditi zaključke doktora Linolia. Rad komisije trajao je 15 mjeseci, a provedeno je još 500 eksperimenata. Obavljena su ista ispitivanja koja je proveo i doktor Linoli te su utvrđeni isti zaključci. Sažetak rada objavljen je 1976. u New Yorku i Genevi i navodi se u sažetku da je znanost svjesna svojih ograničenja i da se ovaj fenomen ne može znanstveno objasniti.”
Znanstvene činjenice dokazane u euharistijskim čudima
“U sva tri euharistijska čuda su znanstveno dokazane sljedeće činjenice:
- Radi se o srčanom mišiću;
- Srce je živo i pati;
- U njemu se nalaze bijele krvne stanice koje su inače prisutne u živim stanicama;
- Krvna grupa je AB +;
- DNA je kompatibilna.”
Zašto Vam je ovaj projekt bio važan i je li ostavio upečatljive uspomene i svjedočanstva?
“Ovaj je projekt važan jer stavlja Euharistiju u središte pozornosti. Euharistija i naš odnos s euharistijskim Isusom treba postati središte naše svakodnevnice. Euharistija je hrana duše, hrana za život vječni, bez Euharistije mi duhovno umiremo. Zbog toga je važno da čovjek postane svjestan velikog čuda Božje ljubavi i da dolazi na gozbu ljubavi. Mislim da je ova izložba dobra poluga za Božju milost ulijevanja vjere i ljubavi prema Njemu samom.
Krist želi da povjerujemo da je on zaista živ u hostiji – u kruhu i vinu. On želi da svu snagu za život crpimo iz Euharistije. On želi da radimo ovo što je blaženi Karlo radio – odlazimo pred Svetohranište i stojeći pred euharistijskim Isusom postajemo sveti.”
Zašto baš srčani mišić u hostiji?
“Razmišljajući o čudu u Lancianu kao i o drugim čudima koja su potvrdila isto – da se tkivo sastoji od srčanog mišića – pitala sam se zašto je Isus htio da srčani mišić bude u hostiji. Što nam je želio reći time što je njegovo Srce u Hostiji?
Ono isto što i Mariji Margareti – da je žedan naše ljubavi prema Njemu u Presvetom Sakramentu. Znak Srca Isusovog u hostiji očituje Krista koji ljubi ljude i želi da žurno dođemo k Njemu. Kako pokazujemo Isusu ljubav? Time što odvajamo vrijeme za molitvu. Ako nema molitve, nema ni odnosa s Bogom.”
Vrijeme za molitvu
“Sveti Pavao nam kaže: Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega! (1 Kor 12,31) Hvalospjev ljubavi! Zato je važno odvojiti vrijeme za molitvu.
Danas tako nedostaje prave Božje čiste ljubavi u našim srcima. Brakovi, iako kršćanski, postali su puni proračunatosti, prigovaranja, racionalnog vaganja – koliko ja dajem, a koliko ti, kako upijati sebedarujuću ljubav, ljubav sposobnu za žrtvu, a to je blago skriveno u Svetohraništu. Tu se nalazi živi Bog, kako kaže Karlo, onaj isti Isus koji je hodao Jeruzalemom i to blago naći će oni koji ga budu žarko tražili, kako nam kaže Izaija: tražite Jahvu dok se može naći, zovite Ga dok je blizu! (Iz 55,6)
Mislim da će ovo svjedočanstvo Božje ljubavi u mom srcu, a i u srcima ljudi koji su prevodili izložbu, ostati zauvijek dio mog života.”
Imate li planova za budućnost, otvaraju li se ideje i nadahnuća za neko novo služenje?
“Sada smo u fazi osnivanja udruge blaženoga Karla Acutisa koja bi imala tri podružnice: u Rijeci, Splitu i Osijeku te bismo pomoću udruge organizirali i vodili izložbe. Ima puno potencijala u ovom Karlovom projektu, pogotovo jer izložba može povezati župe diljem Hrvatske i ujediniti ih kroz duhovne obnove kojima bi cilj bio staviti euharistijskog Isusa u srce svakog vjernika da kraljuje i vlada. Kada Krist bude kraljevao u ljudskim srcima, dogodit će se preobrazba našeg društva.”
Put izložbe po našoj domovini
Izložba je u Hrvatskoj prvi put otvorena 30. travnja 2022. u župi Gračani, a otvorenju su, uz organizatoricu Mariju Boras, nazočili isusovac o. Božidar Nagy (koji je prilikom sudjelovanja na otvorenju Acutisove izložbe u Rimu potaknuo Karlovu majku da se na popis uvrsti i čudo u Ludbregu), fra Marin Matančić i don Josip Radić.
Planovi su da se izložba provede diljem Hrvatske, a neka od sljedećih župa gdje možete razgledati panoe koji prikazuju euharistijska čuda jesu:
- župa Gospe Fatimske, Donji Labin, od 1. do 10.07. 2022.
- župa sv. Filipa i Jakova ap., Novi Vinodolski, od 15. do 26.07. 2022.
- župa bl. Augustina Kažotića, Lupoglav, od 31.07. do 05.08. 2022.
- Svetište Predragocjene Krvi Kristove, Ludbreg, od 29.8 do 04.09. 2022.
- Župa Uznesenja BDM, Zagreb, od 08.09. do 14.09.2022.
- Župa sv. Josipa Radnika, Belišće od 14.09. do 21.09.2022.
- Župa sv. Katarine Aleksandrijske, Novalja, od 23.09. do 25.09. 2022.
Marija na kraju dodaje izuzetno važne riječi koje nam šalju važnu poruku.
“Isus je godinu dana prije svoje smrti govorio o kruhu života koji će nam dati. U evanđelju po Ivanu u 6. poglavlju Isus kaže: Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta. (Iv 6,51)
Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. (Iv 6,53-56)
Ako želimo ispuniti Isusova očekivanja, trebali bismo često primati Isusa i boraviti pred Svetohraništem baš kako je Karlo činio.”
Livija Rogulj – Žena vrsna
Foto: Marija Boras; Cathopic
