Preuzmi odgovornost za sebe i isprazni svoj puni kufer

pun kufer osobni razvoj

U ovom užurbanom, prezaposlenom i zahtjevnom svijetu, često možemo čuti čovjeka kako umorno uzdiše govoreći da mu je Pun kufer svega“. Možda nam je i samima ta izreka postala omiljena i jedva stojimo na nogama pod teretom svog punog kufera. Ako je tako, dobro je osjetiti težinu kufera, stati i razmisliti čime smo ga sve zatrpali i kako ga možemo isprazniti.

Kada pogledam u svoj puni kufer, vidim da su se mnoge stvari, koje sam sama ubacila u njega, ugodno smjestile, udomaćile i da im je tu dobro. Štoviše, kao da me žele uvjeriti da je i meni dobro s njima i da me njihova težina ne boli, ne pritišće i ne žulja. A boli, pritišće i žulja svakim danom sve više. Guše me i sprječavaju da krenem, da rastem i uzdignem svoj pogled s tla.

Što se sve nalazi u mom kuferu?

Hodajući kroz život, primijetila sam da me stvari iz mog kufera na tom hodu često opravdavaju. Opravdavaju svaki moj strah, sram, pokušaj da se ovaj put ohrabrim, odlučim i uspijem, da iskoračim. Miluju me blago opravdavajući svaki moj postupak pa me opet uljuljaju u naviku da mi je tako dobro, da je u redu da me bole i žuljaju.

Jedna stvar iz kufera opravdava me slabim stranama mog karaktera: „Takav ti je karakter. Ti tu ništa ne možeš.“ Druga me opravdava prisjećajući se onih ne baš poželjnih metoda odgoja mojih roditelja: „Tako su te odgajali. Nisi ti kriva.“ Treća pamti sve okolnosti mojeg odrastanja: „U takvim si okolnostima rasla. Nisi mogla birati.“ Četvrta se prisjeća svih mojih loših iskustava: „Takvo si iskustvo imala. Ponovit će se.“ A peta me opravdava navikom koja je postala dio mene: „To ti je navika. Naviknula si se na to i ne možeš se više toga riješiti.“

Stvari iz mog kufera vrlo složno zaključuju da su me karakter, odgoj, okolnosti, iskustvo i navike do kraja odredile i da njihove negativne strane moram prihvatiti, pomiriti se s njima, zadovoljiti i tako (ne)zadovoljna hodati životom. Moj hod postaje sve umorniji, a odredište sve zamagljenije. Kufer je postao pun i nemam ga snage nositi. Ali jedno ipak znam: želim ga isprazniti!

Kako izbaciti iz svog kufera ono što tamo ne pripada?

Bacivši ponovno pogled na svoj puni kufer, ovaj put bistrije uočavam kako me mnoge stvari koje sam sama natrpala lažu, varaju i odlučno pokušavaju uljuljati u lažnu sigurnost i lažno samosažaljenje. Prvi put toga postajem svjesna i prvi put tražim način kako isprazniti svoj kufer. Želim preuzeti odgovornost za svoj život pa razmišljam kako mogu sama olakšati svoj teški kufer. Razmišljajući o tome, na pamet mi padaju ove riječi: dopusti, otpusti, opusti i prepusti.

Dopusti

Važno je dopustiti sebi biti slab. Ranjiv. Prihvatiti sebe kao čovjeka koji pada i ne uspijeva uvijek u svemu. Dopusti sebi da ti je kufer trenutno prepun slabih strana tvog karaktera, odgoja, okolnosti, iskustava i navika. Dopusti to. I ne optužuj sebe i ne krivi druge koji su možda svjesno ili nesvjesno, namjerno ili slučajno pomogli otežati tvoj kufer. Krivnja će ga još više otežati. Prihvati ga i ovaj put primi u slobodi, bez grča, krivnje, optuživanja, ljutnje i samosažaljenja. Uzmi ga sada sa svom njegovom težinom i polako i ustrajno se trudi olakšati ga, malo po malo izbaciti iz njega ono što te pritišće i žulja.

Dopusti sebi da padneš, da doživiš neuspjeh, da te povrijede, da ti povrijediš, da se zacrveniš, da zaplačeš ili rasplačeš nekoga. Dopusti sebi svoju ranjivost. Dopusti, ali se trudi ojačati i nemoj odustajati niti onda kada po tko zna koji put doživiš neuspjeh. Sjeti se da je i Isus tri puta pao noseći svoj teški križ. I sjeti se svetog ploda do kojeg nas je njegova ustrajnost dovela!

Otpusti

Pokušaj otpustiti strah koji se nagomilava i oslanja na sva dosadašnja negativna iskustva, koji te sprječava da napraviš korak naprijed, da iskoračiš, da gradiš nova, ljepša iskustva. Pokušaj otpustiti strah koji te priječi da olakšaš svoj kufer.

Opusti

Važno je opustiti se. Da, donesi odluku da se želiš promijeniti, da želiš polako isprazniti svoj puni kufer, izbaciti iz njega nepotrebne stvari. Da, zacrtaj si cilj, postavi očekivanja. Da, kreni još danas. Ali opušteno. Nemoj grčevito ići iznad svojih trenutnih mogućnosti. Poštuj trenutnu sebe, koja ne može sve odjednom i preko noći izbaciti iz svog kufera. Uzmi svoju želju, volju, odluku i opušteno koračaj prema cilju. Malo po malo. Kreni od male stvari koja te žulja prema velikoj. Sjeti se svetog Augustina koji je rekao:

„Težiš velikim stvarima? Počni s malim.“

Prepusti

I na kraju, nemoj svoj kufer nositi sama. Podijeli težinu s Isusom. On već ima iskustva s nošenjem teških stvari i jedva čeka da Ga pozoveš da ti pomogne. Prepusti Mu svoje odluke, svoje ciljeve, svoju ranjivost i dopusti sebi da se osloniš na Njega. Nemoj pokušavati isprazniti svoj kufer sama. Lakše ga je nositi i isprazniti kada ga dijeliš s nekim, posebno kada taj netko nema koristi od tebe. I posebno kada si tom nekom jednako važna i jednako te ljubi i s praznim i punim kuferom. I posebno kada Mu je stalo da tvoj kufer bude što slobodniji, da te ne pritišće prema tlu, nego uzdiže prema Nebu. Toliko Mu je stalo da je dao svoj život za tebe. Umro je za tebe, ali ne da žalosno vučeš svoj puni kufer, nego da živiš radosno punim plućima.

I zato, još danas podigni glavu, ohrabri se, odvaži i dopusti, otpusti, opusti se i prepusti sebe i svoj kufer Isusu.


Mirna Roko – Žena vrsna
Foto: Daria Shevtsova  – Pexels

 

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.