Dani ispunjeni smijehom uvijek su oni kojih se najradije prisjećam. Mogu to biti sasvim obični dani, ali smijeh koji mi zazvoni u ušima kad ih se prisjetim toliko je snažan da me radost toga dana ponovno obuzme. Bilo je takvih dana puno zadnja dva tjedna. Nakon dugog ljeta susrela sam se s obitelji, prijateljima. Smijeh nije napuštao naše društvo.
Važno je smijati se – smijeh osvaja i povezuje ljude
Dakako, svi smo mi imali i neke svoje brige. Ipak, smijeh nas je izdigao iz njih. Poveo nas je u neke radosne visine i pomogao da shvatimo koliko su sve te brige besmislene. Drugi su uživali slušajući naš smijeh, susjedi bi se javljali porukama pitajući mogu li nam se pridružiti.
Umjetnost je znati se smijati kada je teško. Sara nas uči baš tome. Svima nam je poznata kao ona koja nije mogla začeti. Žene koje žele iskusiti majčinstvo, a ne mogu, dijele njezinu bol koja je mogla biti samo još i veća osudom društva kakvu su nerotkinje trpjele u Sarino vrijeme. S godinama, Sara kao da se prestala uopće nadati. Jednoga dana prečula je Abrahamov razgovor u kojem mu je Bog objavio da će Sara začeti. Ovo je prvi trenutak u kojem se Sara počela smijati.
Sarin je smijeh prepun radosti i nade
Mogli bismo pomisliti da se radi o nevjerici. Međutim, po Izakovu rođenju Sara potvrđuje da je njen smijeh dar od Boga: „Dade mi Bog da se nasmijem i tko god to čuje, nasmijat će mi se.“ (Post 21,6). Sarin smijeh pun je radosti i nade. Nije neobično da radosni smijeh bude pomiješan s nevjericom kada problem kojeg smo smatrali nerješivim na čudesan način nestane.
Brige se nakupljaju kada zaboravimo da uz nas stoji netko tko je veći od svih naših briga. Kada zaboravimo da smo mi, koliko god odrasli bili, Bogu uvijek djeca. Kada odbijemo tražiti Njegovu ruku u svemu, već svojim snagama pokušavamo nositi terete života. Smišljamo načine kako bi se sve moglo riješiti. A nije na nama.
Na nama je da s punim povjerenjem tražimo trenutak u kojem će nas Bog nasmijati. Njegovi su putevi nama nerazumljivi. Njegov način da rasplete neke situacije nama nikada ne bi pao na pamet.
Pitam vas, „Tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?“ (Mt 6,27). Ipak, bezbrižnost bez povjerenja u Gospodina plitka je i kratkog vijeka. Tek ako stavimo svoje pouzdanje u Njega i smijemo se radosno u nadi, upoznat ćemo i smijeh poput Sarinog.
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Pexels
