Što reći kada zapravo – nemaš što reći?

reći

Za nekoliko mjeseci bit će treći rođendan našeg portala. I tri godine da pišem ove kolumne. Mogla bih, za to vrijeme, na prste nabrojiti tekstove koji su mi zaista dragi. Puno se češće događalo, kao i ovaj mjesec, da ne znam što bi Bog po meni htio reći svijetu.

Ponekad ne treba ništa reći – dovoljno je šutjeti

Mudrost je znati kada govoriti, a kada jednostavno prebivati i ne reći ni riječi. Mudrost je znati i što reći kada prepoznamo da je vrijeme za zboriti. Mudrost je znati kada kleknuti i moliti, a kada krenuti i boriti se. Za svu tu mudrost potrebno je da tvoje srce bude uronjeno u Gospodina.

Svećenik ga je u trenutku tvog krštenja (grč. baptizein, uroniti) doslovno uronio u zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga. Omogućena je svrha tvog postojanja – prebivanje u potpunom zajedništvu s Bogom. Je li moguće da od tog zajedništva otpadnemo? Itekako. Jedino čega se bojim je otpasti od tog zajedništva.

Tvoja djela i tvoji prijatelji će ti reći dimiš li ili izgaraš

Zajedništvo s ljudima koji su blizu Bogu čuvat će te u zajedništvu s Bogom. Čuvaj ta prijateljstva svim srcem. Ona u kojima nikada ne sumnjaš u dobru namjeru. Ona u kojima nema lažnih osjećaja. Ona koja se bore da bi duše dovela Bogu. Čuvaj one prijatelje koji će ti iskreno reći dimiš li ili izgaraš za Krista, kako je to lijepo sročio o. Ante Gabrić.

Promatram one s kojima sam nekada zajedno gorjela. Promatram njihov dim. I pokušavam upaliti vatru baš kako su oni moj plamen potpaljivali, ponekad i ne znajući. Pokušavam i ne uspijem nekada. Nekada se neprimjetno ljudi odvoje od zajedništva i zalutaju. Ostati blizu Bogu moguće je po Božjoj milosti i našoj kreposti. Zajedništvo nam pomaže da rastemo u krepostima jer nam pruža zagovornike i primjere.

Sjeti se da je garancija Evanđelja samo Krist – ljudi će uvijek razočarati

Moj plamen i tvoj plamen, poput svačijeg, mogu lako postati samo dim. Ljudi smo. Slabi smo. Padamo. I razočarat ćemo. Mada u dobroj namjeri i ljubavi potičemo druge na Dobro, sami ga često ne biramo, iako ga prepoznajemo. Birati Dobro zahtijeva hrabrost i predanje. Zahtijeva borbu i pobjedu u svakoj bitci slobodne volje. Jedini koji je uvijek birao Dobro, a hodao je ovom zemljom, jest moj i tvoj Spasitelj.

On je garancija Evanđelja. On je garancija onoga što Crkva naučava, svećenici propovijedaju i laici gorljivo naviještaju. Mi ćemo kad-tad sami pasti na istim zamkama na koje smo druge upozoravali. To nije razlog da prestanemo u ljubavi opominjati. Naša je opomena i dalje legitimna. Njezina je garancija Krist. Trudi se samo da svojoj opomeni uvijek doliješ puno ljubavi, da je izgovaraš čistim srcem i pročišćenim nakanama. Pod svaku cijenu pazi da ne prijeđeš u farizejštinu.

Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas

Pazi na svoju dušu jer Kristu je dragocjena. On bi za nju predao cijeli svijet. Njeguj je, hrani je Dobrotom. Hrani je prijateljstvima koja joj govore o Bogu. Mislima koje je uzdižu Bogu. Susretima koji je ponovno uranjaju u zajedništvo. Biraj za svoju dušu samo najbolje – ne pristaj na manje. Bogu si dragocjenija. Slušaj kako ti to ponavlja dok šutiš jer nemaš što reći i samo puštaš Njemu da govori: „Tako sam radostan što si tu! Tako me raduje tvoja blizina. Raduje me što želiš slušati.“ Zastani i slušaj… što ti želi reći?


Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Unsplash

Lea Potočar
Lea Potočar

Apsolventica je psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Član je molitvene zajednice Božja Pobjeda. Vedra djevojka otmjene duše koja se trudi svakodnevno rasti u vrsnosti, brusiti darovane talente i napredovati u svetosti po zagovoru omiljenog nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca.