Neki dan sam imala raspravu o tome kako biti svet sa svojom kćerkom koja uskoro puni pet godina. Imala je težak dan. Bili smo u posjeti kod naše obitelji koja živi u drugoj državi. Krenuli smo kući. Putovanje je trajalo satima. Iscrpljenost se počela vidjeti na svakom od nas. Mi roditelji, znamo da su djeca robovi navika i da prekidanje njihove svagdanje rutine može završiti sa suzama i tvrdoglavošću. Nakon što je nerazumnost splasnula, moja kći mi je pristupila sa suzama u očima i upitala me zašto ne može uvijek biti dobra. Tu je malo pretjerala. Ona je uglavnom poslušno dijete, no ima svojih teških trenutaka u danu.
Činilo mi se da je svojim pitanjem slična svetom Pavlu koji se pita:
„Zbilja ne razumijem ono što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego ono što mrzim – to činim“.
U tom trenutku ona je otkrila duhovnu bitku koja se vodi svakodnevno u našim životima.
Moja je kći željela razumjeti zašto čini „loše stvari“ tako često. Ona razumije kada nešto loše učini, no ne može do kraja shvatiti zašto njezina djela ili izbore zamagljuju osjećaji. Još nije došla u dob kada to može shvatiti, ali počela je uviđati svoju palu narav i ne sviđa joj se. Muž i ja smo joj ponovno objasnili priču o Adamu i Evi i kako od toga trenutka svaki čovjek mora voditi borbu sa svojom grešnom naravi. Ukazali smo joj kako je naša pala narav razlog zašto je Isus bio raspet na križu, umro i uskrsnuo. Nakon što sam joj pojasnila početak grijeha i našu potrebu za otkupljenjem došli smo do putovanja prema svetosti.
Put koji ne možemo prijeći sami
Moja mi je kći frustrirana kroz suze nastavila govoriti o tome kako nikako ne može biti dobra jer neprestano pada i čini loše stvari. Rekla sam joj da je u pravu; ne može to samostalno učiniti. Mi smo nemoćni kada smo u srazu s grijehom. Samo nam se kroz Pashalno Otajstvo daje novi život u krštenju.
Grijeh je borba koja je prisutna kroz cijeli život. Moramo neprestano puzati nazad u ispovjedaonicu i ispovijedati iznova iste grijehe. Moramo se osloniti na Krista. On je jedini način kako možemo doći do svetosti. Samostalne borbe s grijehom nikada nam neće uspjeti. Nama treba Krist kao što našem tijelu treba zrak za disanje. Moja kćeri, ja i ti možemo postići svetost samo oslanjajući se na Gospodina.
Svakodnevno ćemo padati, ali svaki čovjek i dalje može biti svet
Griješimo svaki dan. Mi nismo sveci, tako da svaki dan padamo dok na kraju ne dođemo do eshatološkog kraja. Kada sam počela redovito odlaziti na ispovijed, otvorile su mi se oči koliko često padam i kako su mi neki grijesi postali navikom. Odlazak na ispovijed svaka dva tjedna ili jednom mjesečno pokazalo mi je koliko se daleko nalazim od krsnih obećanja i našeg kršćanskog poziva. Ovo me znanje ne vodi prema očaju. Ono bi mi trebalo pokazati koliko nam je potreban Krist.
Već sam rekla – ne možemo se boriti sami. Sagledavanje u kojim ste dijelovima života svakodnevno slabi govori nam gdje se trebamo popravljati i pokazuje koliko smo napredovali od zadnje ispovijedi. Put prema svetosti sastoji se od malih koraka i malih uspjeha. Mali će broj nas učiniti taj napredak kroz velike korake. Objasnila sam svojoj kćer kako i ja padam svaki dan kao i ona.
Treba se dignuti nazad na noge
Svakodnevno padanje traži od nas svakodnevno dizanje uz pomoć milosti Božje. Svaki put kada se naljutimo, pogledamo drugu osobu kroz požudu, slažemo, zaboravimo na molitvu, varamo, ogovaramo ili činimo neke druge grijehe, moramo se trgnuti i dopustiti Isusu da nas digne na noge. On nas poziva na ustrajnost. On jako dobro zna da je do savršenstva jako dug put. On traži od nas da idemo naprijed, čak i kada na neko vrijeme skrenemo s puta. Svrha ustajanja je u konačnosti povratak Kristu i nasljedovanje Njega.
Odmah traži oproštenje
Naučili smo svoju kći da odmah traži oproštenje od osobe koju je povrijedila i od Boga također. Navika je to na kojoj i nas dvoje još trebamo raditi jer nam nije lako tražiti ispriku neposredno nakon što smo povrijedili nekoga. Svi smo pozvani opraštati i to je navika koju moramo izgrađivati u duhovnom životu. Jedna od velikih opasnosti na koju možemo naletjeti u našoj kulturi je nedostatak traženje oprosta. Ovo također zahvaća i naš odnos s Gospodinom.
Bog nam oprašta svaki put kada od njega to zatražimo. Dobra je navika tražiti od Njega oproštenje odmah nakon što počinimo grijeh i staviti mentalnu napomenu kako ćemo pristupiti ispovijedi čim prije. Smrtni se grijesi moraju priznati u ispovjedaonici kroz sakrament ispovijedi. Svi trebamo naučiti utišati ponos i tražiti oproštenje od ljudi koje smo povrijedili svojim grijehom. Svrha stjecanja ove navike je stvoriti otvorenost prema Božjem opraštanju, opraštanju drugima i traženju vlastite poniznosti kada je potrebno od drugih zamoliti oprost. Često naš ponos zamagli potrebu traženja ili primanja oprosta – stoga je bitno i dobro razviti naviku traženja i davanja oprosta odmah nakon počinjena grijeha.
Naš konačni cilj je biti svet
Cilj i svrha našeg života je zadobiti Nebo to jest postići svetost. Svetost nije samo za uzvišene duše. Ona je naša misija. Svaka je osoba pozvana na svetost znala ona to ili ne. Ova je želja prisutna u svakom ljudskom biću, što je vidljivo u susretu s likovima poput Majke Terezije i Ivana Pavla II. Svetost ovih dvoje svetaca je toliko privlačna da je zahvatila stotine tisuća drugih ljudi. Podsjećanje na konačni cilj pomaže nam kroz naše svakodnevne borbe i padove. Svetost je putovanje koje traje cijeli život. To je zahtjevna staza. Upravo zbog toga moramo se oslanjati na našeg Gospodina koji će nas voditi i pridignuti svaki put kada padnemo. Ako sebe kroz dan priupitamo: „Hoće li me ovo učiniti svetim?“ tada ćemo mudrije donositi odluke.
Majčinstvo me naučilo više nego što sam moga zamisliti. Borbe moje kćeri pomogle su mi da bolje shvatim svoje grijehe, padove i nedostatke. Ona mi otvara put na kojem zajedno možemo putovati. Njeno nastojanje da bude dobra, sveta, potiče me da i ja težim za tom svetošću. Postoji dobar razlog zašto nas Gospodinu uči da budemo poput djece. Svatko od nas griješi i čini loše stvari, no bitno je ono što činimo nakon toga. Moramo se pridignuti, zamoliti Krista za oproštenje kroz sakrament ispovijedi i moliti za milost ustrajnosti.
Constance T. Hull – Catholic Exchange
Preveo: Nenad Palac
Foto: Pexels
