“Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja i šiba sina kojeg voli.” (Heb 12,6)
Oni koje malo više zanima psihologija znaju da postoje 4 odgojna roditeljska stila: ravnodušni, popuštajući, autoritarni i autoritativni.
Nešto što roditelj čini, a što može biti gore od fizičkog zlostavljanja
Na prvu bi se reklo da je najgori stil onaj u kojem roditelji fizički zlostavljaju svoju djecu, ali vjerovali ili ne, postoji nešto puno gore – ravnodušnost! Ravnodušnost ti kazuje: nije mi stalo. Kaže ti: toliko si bezvrijedan, nitko i ništa, da nisi vrijedan nijedne moje emocije, nijedne moje reakcije. Nisi vrijedan mojeg uznemiravanja kao ni moje sreće. Ravnodušnost je sama sebi dovoljna. Nisi vrijedan njenog dodira i ljubavi kao ni njenog ukora. Radi što hoćeš, prepuštam te samom sebi. Gledajući ovu šibu u Isusovoj ruci, znamo da je daleko od ovog stila.
Drugi odgojni stil je popuštajući. Ovaj stil odgoja ne podnosi ukora niti strogosti te iskazuje djetetu puno topline. Od malih nogu dijete je ono koje bira. Kako da izabere dobro ako ga nikad nitko nije opomenuo, ako nije osjetilo na sebi da je pogriješilo? Dijete je zbunjeno. Bit će dobro u školi – roditelj će ga potapšati. Istući ću onog malog u školi – roditelj će me braniti i potapšati. Neću istući onog malog u školi – roditelj će me opet potapšati. Neki bi rekli da ovdje vlada pravilo – samo ljubav. No je li to prava ljubav? Zar prava ljubav ne želi dobrobit drugoga? Zar prava ljubav ne govori istinu, koliko god bolna bila? Kako ćeš izgraditi svoj karakter ako će uvijek sve biti po tvom? Popuštajući odgojni stil je upravo to – biti uvijek onako kako dijete hoće. Zaključujemo, ovo nije Božji stil.
Puno nadzora, a malo topline
Gledajući onu šibu koja iskače iz ove rečenice, sigurno ima onih koji bi rekli da je autoritarni taj stil. Njega karakterizira puno nadzora, ali i jako malo topline. Zamislite Isusa koji stoji s ogromnom šibom u ruci i čeka svaku vašu grešku kako bi vas udario, zabranio sve što volite i istresao svoj bijes na vama.
Autoritaran stil ne pokazuje toplinu. Autoritaran stil su kazne, ukori, udarci, strogoća. U tom stilu tata je tamo negdje i ja ga slušam jer ga se bojim. Tata tamo negdje daleko ima svoje mišljenje i moje mišljenje mora biti takvo, jer ga se bojim. Strah, strah, strah… Nažalost, neki danas u ovom šibanju vide takvog Isusa. Ali ne vide nešto drugo – autoritativni odgojni stil, onaj u kojem Isusu nije stvarna šiba u ruci, onaj u kojem Isus ne ulijeva strah u kosti. Naš Isus nije takav. Ovo sa šibom nije kontradikcija s Isusom koji ne baca kamen na bludnicu. Isus nije podvojena ličnost. Isus u mnogim trenutcima žrtvuje samoga sebe, spašava grešnike koji “zaslužuju udarce”, ljubi ih i prožima milosrđem, zar da onda svoje sinove šiba?
Potrebno je kombinirati ljubav i stegu
Ovo o čemu Isus priča je plodonosna stega. Isus kombinira ljubav i stegu. On sluša svaku tvoju riječ, zanima ga tvoje mišljenje i tvoj život. Pokazuje ti svoju ljubav i poštuje te. Isus ti ne dopušta neke stvari i kori te, ne zato da, kad ih prekršiš, uzme šibu i istuče te, nego da te usmjeri na pravi put duhovnim šibanjem. Kada pogriješiš, On neće posegnuti za pravom šibom nego će te, kao pravi prijatelj i otac, opomenuti, kako bi mogao ići dalje, svjestan da je to što činiš loše za tebe i zato ti je “zabranjeno”. Kolike li ljubavi…
Zar nije lakše da nas Isus odgaja na prva tri načina? Ali znamo da On ne bira lak put, nego onaj posut trnjem. Ovako odgajati znači trpjeti, biti strpljiv, slušati, pričati, voljeti i zabranjivati, naizgled suprotne stvari spajati. Ovakav stil zahtjeva kontrolu svojih emocija, ubijanje svog ponosa i tvrdoglavosti. Zahtijeva puno razumijevanja. Zahtijeva gledati sina koji se u jednom trenutku ljuti na tebe, dok ti u drugom zahvaljuje. Lakše je poslati nekoga u kaznu nego satima razgovarati. Lakše je zanemariti nečiju grešku nego je danima ispravljati. Lakše je reći – boli me briga – nego ostati i svoju brigu objasniti. Lakše je ne činiti ništa nego činiti onako kako treba. Voćka oko koje uložiš puno truda donijet će obilat plod i Isus to zna.
Svaki roditelj pozvan je ugledati se na Učitelja
Učimo se od Gospodina! Ne dajmo se nadvladati modernim pristupima! Od početka je bilo ovako, dok su kasnije psiholozi utvrdili stilove koji su nastajali u raznim obiteljima i kulturama i morali svojim teorijama usmjeravati na pravi način. Ne dajmo se uvjeriti u krivu sliku Boga!
Bog je Ljubav, Pravednost, Milosrđe, Dobrota… i neće dopustiti da ijedan pravednik propadne. Mi možemo samo stati, diviti se toj ljubavi, zahvaliti na njoj i truditi se biti što bolji sinovi Oca svojega.
Monika Kajinić – Žena vrsna
Foto: Annie Spratt – Unsplash
