Čitanja:
Mal 3,1–4
Ps 24,7-10
Heb 2,14–18
Lk 2,22–40
Četrdeset dana nakon Božića slavimo blagdan Prikazanja Gospodinova. Budući da je bio prvorođenac, pripadao je Bogu. Prema židovskom zakonu, Marija i Josip su ga morali donijeti u Hram i otkupiti ga sa pet šekela. Zakon je također nalagao i da majka djeteta treba prinijeti dodatnu žrtvu pročišćenja nakon poroda.
Ono što se događa je paradoksalno – Otkupitelj biva otkupljen, a Marija koja je čista i bez grijeha, podvrgava se obredu pročišćenja. Toliko se duboko Bog ponizio. Toliko se ponizila Blažena Djevica. Podvrgnuli su se zakonu iako zakonom nisu bili vezani.
Prikazanje umjesto otkupljenja
Iako, ako pogledamo malo bolje, u evanđelju se ne spominje otkupljenje Isusa. Spominje se da su Josip i Marija nosili Isusa da ga prikažu. Ovo je čin koji je svojstven svećenicima koji svoj život prikazuju Gospodinu. Sveti Luka koristi za prikazanje Isusovo isti glagol kojeg sveti Pavao koristi kada opisuje prinos žrtve (vidi Rim 12,1). Isti glagol korišten je i u Starom zavjetu za prikazanje Samuela kao svećenika u Hramu (1 Sam 1,24-27).
Priča o Isusovu rođenju započela je u Hramu, kada je arkanđeo posjetio Zahariju prilikom njegove službe i navijestio mu rođenje Ivana Krstitelja. Sada nam je u Hramu obznanjeno Isusovo poslanje i time se na neki način zaokružuje razdoblje njegova ranog djetinjstva.
Sva današnja čitanja izvještavaju o zbivanjima u Jeruzalemu, točnije u Hramu. I to ne bilo kakvim zbivanjima, govore o obredima žrtvovanja. U prvom čitanju prorok Malahija poziva svećenike da se vrate vjernome služenju i predviđa dan kada će Mesija doći i pročistiti svećenstvo. Psalam naviješta dolazak Kralja slave u Jeruzalem.
Krist dolazi kao dugo iščekivani svećenik i otkupitelj koji je ujedno i žrtva i Hram (vidi Iv 2,19-21).
Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Lea Potočar
Foto: TeiTo
