I.
Kažu da se zbog ljubavi izgubi glavu, a izgleda da se to sv. Valentinu stvarno i dogodilo. Kažu da je sv. Valentin volio ruže. One čiji se miris osjeti. Darivao ih je zaručnicima kao lijepu gestu da im zaželi sreću. Možda je ovo sve više fikcija nego stvarnost. Trenutno mi se čini nebitnim. Na kraju krajeva, mučenika zbilja ima, ubrajao se sv. Valentin u njih ili ne. Isto tako, ima ljudi koji se vesele tuđoj sreći neovisno o tome je li on dijelio mirisne ruže. Jesmo li mi zbog ljubavi izgubili glavu? Jesmo li mi nekome ovo Valentinovo zaželjeli sreću?
II.
Znam da je teško vidjeti ljubav u okruženju ispunjenom cinizmom. Ipak, zaključila sam, ona postoji. Vjerujem da i vi, uz malo istraživanja, možete doći do istog zaključka. To istraživanje možete započeti proučavanjem života svetaca. Iskrenim proučavanjem života svetaca. Ljudi koji nisu samo čamili u svojim odajama, nego su izgarali za druge, kao na primjer: sv. Vinko Paulski.
Kažu da je Valentinovo postalo prekomercijalno. Ma, svaki dan ti se može pretvoriti u hedonističku ispraznost, neovisno o tome je li Valentinovo ili nije. To što se proslava Valentinova može pretvoriti u rastrošnost, ne znači da je jedina druga mogućnost ne slaviti Valentinovo. U svakom slučaju, pokloniti djevojci jednu ružu ili dečku čokoladu (a možda i on voli ruže, kao što ih je navodno volio i sv. Valentin) nije rastrošnost. To je lijepa gesta.
Valentinovo je prilika za takvu lijepu gestu. Naravno, nije i ne smije biti jedina. Iskazivanje ljubavi ne smije se svesti na jedan dan. Međutim, što ima loše da se jedan dan posebno posveti proslavi ljubavi kad je ljubav sama po sebi toliko divna? Dakle, naglašavam da razlikujem „proslavu ljubavi“ i prakticiranje ljubavi. Netko tko je u braku jednom godišnje
će slaviti godišnjicu braku (proslava braka), ali će voljeti supružnika/cu, odnosno prakticirati (bračnu) ljubav svakodnevno.
Na kraju krajeva, nije li ljubav jedino što svi mi, ili barem velika većina ljudi, kolektivno uzdižemo? Ne govorim pritom o površnoj, nego o stvarnoj, konkretnoj ljubavi. Zbilja, ne znam nikoga tko bi mogao argumentirano reći da je prava ljubav loša.
III.
Ako ti soliraš, nemoj da ti prvotna reakcija kad uđeš u kafić bude cinizam jer vidiš da danas u kafiću ima više parova nego inače. Nemoj, molim te, odmah polaziti od onoga: „Sigurno on nju vara.“ ili „Sigurno ona njega vara.“ Mislim da u Biblji piše nešto kao: „Zar je tvoje oko zlo što sam ja dobar?“ Nemoj da ti prva reakcija bude kolutanje očima na sva ta srca u izlozima i slično. Hej, jedan dan, u ovom svijetu opterećenom nizom teških priča i zapetljanih odnosa ljude se potiče da proslave ljubav ili je probude u sebi. Zar zbilja želiš na to zakolutati očima? Molim te, što se tiče parova koje vidiš, samo im u svojem srcu zaželi dobro. I raduj se, čovječe, što sigurno među svim tim parovima ima onih koji su se stvarno… našli!
Zar nije lijepo znati da ima ljubavi na ovom svijetu? Raduj se! A ako si u vjeri, lijepo u molitvi možeš naglasiti: „Sv. Valentine… Kažu da si zaljubljenima zaželio sve najbolje. Svakako ću se ugledati na tebe!“ A što se tiče srca u izlozima, molim te, radije se nasmiješi. Što će biti
od ovog svijeta ako se više ni ljubavi ne budemo radovali?
Marija Piskulić – Žena vrsna
Foto: Clem Onojeghuo – Unsplash
Napomena: tekst je bio objavljen na Facebook stranici: Stranica autentične ljubavi, a za portal Žena vrsna je dodatno uređen.
