Veliki četvrtak dan je kada se na poseban način sjećamo Isusove posljednje večere s učenicima. Prisjećamo se blagoslova i lomljenja kruha, ustanovljenja euharistije. Prisjećamo se i posebnog čina pranja nogu. Jedan je to, od mnogih čina kojima nas je Isus učio služenju kao najvažnijem jeziku ljubavi. Baš taj način izražavanja ljubavi najteže nam pada, jer nije za nas, nego za druge. A baš po njemu postajemo Kristu slični.
Upravo o tome promišlja i Stjepan Lice u predivnoj pjesmi Zagrljaj pranja nogu koju možete pročitati u nastavku.
Zagrljaj pranja nogu
Otkad smo se susreli, ne prestaješ mi prati noge.
Svednevice se nadnosiš nad moja prašna, izranjena stopala.
Nadnosiš se nad njih i kad nisu iskusila zahtjevnost povjerenih mi koraka.
I pritom ne pitaš zašto sam ustuknuo pred putovima
kojima me tvoja ljubav upućuje.
Pereš mi noge od nesigurnosti i umora.
Od dvojbi i stranputica.
Od neodlučnosti i nepostojanosti.
Zasigurno si mi noge prao i prije nego smo se susreli.
Tako si me osposobljavao za hod tebi ususret.
Za hod k srcu mog života.
Pereš mi noge svojim rođenjem.
Svojim zanosom i patnjom.
Svojim uskrsnućem.
I ne samo noge.
Pereš mi i ruke. I oči.
Pereš mi srce.
Pereš moje misli i namjere.
Moj govor.
Pereš svojom ljubavlju.
Ljubavlju koja ne pita za sebe.
Ljubavlju koja se ne umara. Ne odustaje.
Znam:
tek kad se sagnem uz tebe da perem noge onima kojh me šalješ,
svakome bez razlike,
tek kad se operem od svake isključivosti,
i ja ću se roditi.
I ja ću uskrsnuti.
Tek kad se sagnem uz tebe,
moći ću te zagrliti.
Tek tada moje će srce oživjeti za dan, za život kojim
prolazim.
Stjepan Lice – Žena vrsna/Kršćanska sadašnjost
Foto: Jordan Whitt – Unsplash
Tekst je preuzet iz knjige „Želim ti sva blaga Božja“, autora Stjepana Lice, naklada Kršćanska sadašnjost. Zahvaljujemo nakladničkoj kući Kršćanska sadašnjost na dopuštenju za objavu dijela teksta iz navedene knjige. Dopuštenje vrijedi isključivo za portal Žena vrsna.
