Čitanja:
Sir 27,30–28,7
Ps 103,1–4.9–12
Rim 14,7–9
Mt 18,21–35
Milosrđe i oprost bi trebali biti u središtu kršćanskog života.
Ipak, prvo nas čitanje podsjeća da često previše držimo do svoga tereta, hranimo svoju ljutnju i odbijamo iskazati milosrđe onima koji su sagriješili protiv nas. U evanđelju nam Isus ukazuje na istu sklonost prispodobom o sluzi koji nije htio otpustiti dug drugome iako je njemu njegov gospodar otpustio dug.
Ne možemo se tako ponašati kao dionici Kristova Tijela, Crkve. U Starom je zavjetu broj sedam često povezan s milosrđem I otpuštanjem grijeha (vidi Izr 24,6; Lev 16). Ali Isus Danas govori Petru da moramo opraštati ne sedam, nego i do sedamdeset puta sedam puta. Zapravo, moramo opraštati uvijek.
Pozvani smo biti milosrdni kao Otac
Pozvani smo biti milosrdni kao Otac (vidi Lk 6,36; Mt 5,48). Zašto? Zašto Isus uporno ponavlja da ne možemo očekivati oprost osim ako i sami ne opraštamo onima koji su griješili protiv nas?
Pavao nam u današnjoj poslanici Daje odgovor – jer smo Kristovi. Svaki je od nas otkupljen Krvlju Kristovom prolivenom na križu (vidi Otk 5,9). Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama – govori nam današnji psalam. Milosrđe i oprost kojeg iskazujemo drugima trebaju biti odjek zahvalnosti koju osjećamo prema Ocu.
Trebamo se sjetiti svoga kraja, ostaviti po strani svoju ljutnju Iiprestati suditi druge. Znamo da ćemo jednom stati pred Gospodina I odgovarati za sve što smo činili s novim životom kojeg nam je darovao Krist (vidi Rim 14,10.12).
Opraštajmo jedni drugima srcem, gledajmo kroz prste kada promatramo tuđe mane, i iščekujmo Božje milosrđe.
dr. Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Lea Potočar
Foto: TeiTo
