Mnogi roditelji čine sve što je u njihovoj moći da zabave i educiraju djecu – od knjiga, umjetničkih radionica i sportova pa sve do iPada i televizije. No, što bi se dogodilo kada bi se s vremena na vrijeme dopustilo djeci da ih obuzme dosada? Kako bi to utjecalo na njihov razvoj?
Počela sam razmišljati o dosadi i djeci kada sam 1990-ih istraživala utjecaj televizije na dječje pripovijedanje. Iznenađena nedostatkom mašte u stotinama priča djece u dobi od 10 do 12 godina koje sam pročitala u pet različitih Norfolk škola, otkrila sam da to dijelom može biti posljedica gledanja TV-a. Doista, rezultati ranijih istraživanja pokazali su da televizija doista smanjuje kapacitete dječje mašte.
Na primjer, veliko istraživanje provedeno u Kanadi 1980-ih godina dok se televizija postupno širila diljem zemlje, uspoređivala je djecu u tri različite zajednice – jednoj koja je imala četiri TV kanala, jednoj s jednim TV kanalom te jednoj koja nije imala TV kanal. Istraživači su proučavali ove zajednice u dva navrata, prije nego što je po prvi put grad dobio televiziju te ponovno dvije godine nakon toga. Djeca u zajednicama bez TV-a postigla su znatno bolje rezultate u ispitivanju „divergentne sposobnosti mišljenja“ od ostale djece, što predstavlja mjeru maštovitosti. To je bilo tako sve dok i ta djeca također nisu dobila TV – kada su njihove vještine pale na istu razinu kao i kod druge djece.
Dosada može biti korisna
Očigledan efekt gušenja mašte, proistekao gledanjem TV-a, više je nego zabrinjavajući jer je mašta vrlo važna. Ne samo da obogaćuje osobno iskustvo, nego je potrebna za empatiju – za zamišljanje sebe u tuđoj koži – i prijeko je potrebna za stvaranje promjena. Značaj dosade ovdje je da djeca (a i odrasli) često padnu pod utjecaj televizije ili – ovih dana – digitalnih uređaja, kako bi dosadu držali na „sigurnoj“ udaljenosti.
Nekoliko godina nakon mog istraživanja, počela sam primjećivati kreativne profesionalce koji su navodili kako je dosada bila važan dio njihovog stvaralaštva, kako u djetinjstvu tako i sada. Intervjuirala sam neke od njih. Jedna od njih je bila spisateljica i glumica Meera Syal. Ona se prisjetila kako je provodila svoje školske praznike buljeći kroz prozor u ruralni ambijent, i radeći razne stvari izvan svoje „uobičajene sfere“, kao što su pečenje kolača sa starijom susjedom. Dosada ju je također natjerala da napiše dnevnik i upravo tome ona pripisuje svoju spisateljsku karijeru. „Vrlo je oslobađajuće biti kreativan ni iz kojeg posebnog razloga, da se osjetite slobodno i ispunite vrijeme“, rekla je.
Isto tako, poznata neuroznanstvenica Susan Greenfield, rekla je da je kao mala imala malo obaveza te je dosta vremena provela crtajući i pišući priče. Oni su postali pretkazivač interesa njezinog kasnijeg rada, odnosno znanstvenog proučavanja ljudskog ponašanja. Još uvijek u avionu radije bira papir i olovku nego laptop i raduje se tom ograničenom vremenu.
Djeca trebaju vrijeme za sanjarenje, kako bi slijedili svoje vlastite misli i zanimanja
Sportske, glazbene i druge organizirane aktivnosti svakako mogu biti korisne za djetetov tjelesni, kognitivni, kulturni i socijalni razvoj. Ali djeca trebaju vrijeme za sebe – da se isključe od bombardiranja iz vanjskog svijeta, da sanjare, slijede svoje vlastite misli i zanimanja te otkriju vlastite interese i darove.
Ne moramo imati određeni kreativni talent ili intelektualnu sklonost kako bismo imali koristi od dosade. Samo puštanje uma da luta s vremena na vrijeme važno je za svačije mentalnu dobrobit i funkcioniranje. Istraživanje je čak pokazalo da, ako istovremeno sudjelujemo u nekim opuštenim, nezahtjevnim aktivnostima, vjerojatnije je da će lutajući um izroditi maštovite ideje i rješenja za probleme. Zato je dobro pomoći djeci da nauče uživati u lončarstvu – a ne da odrastaju uz očekivanje da bi trebali biti stalno u pokretu ili se stalno zabavljati.
Što kad djecu obuzme dosada?
Roditelji se često osjećaju krivima ako se djeca žale na dosadu. Ali, zapravo je konstruktivnije vidjeti dosadu kao priliku, a ne kao nedostatak. Roditelji imaju važnu ulogu, ali žuriti s gotovim rješenjima tome ne pripomaže. Umjesto toga, djeca trebaju odrasle oko njih da shvate da stvaranje vlastite zabave zahtijeva prostor, vrijeme i mogućnost stvaranja nereda (u okviru granica – koji će djeca nakon toga sama riješiti).
Oni će također trebati neke materijale, ali to ne moraju biti sofisticirani materijali – jednostavne stvari često su višestruko upotrebljive. Svi smo čuli za dijete koje ignorira skupi poklon i umjesto toga se igra s kutijom u kojoj se nalazio poklon. Za stariju djecu primjerice povećalo, neke daske od drveta, košara vune, i slično tome, mogu biti početak mnogih sretnih sati zaokupljenosti.
Isključiti se od vanjskog svijeta, ne raditi ništa i pustiti um da luta može biti odlično i za odrasle
No, kako bi dobili najviše koristi od potencijalne dosade, zapravo od života općenito, djeca također trebaju unutarnje resurse, kao i one materijalne. Kvalitete kao što su radoznalost, ustrajnost, zaigranost, interesi i povjerenje omogućuju im da istražuju, stvaraju i razvijaju moć inovacije, promatranja i koncentracije. One im također pomažu da nauče da ne treba odustati ako se nešto ne uspiju od prve te da pokušaju ponovno. Poticanjem razvoja takvih kapaciteta, roditelji pružaju djeci nešto od cjeloživotne vrijednosti.
Ako je dijete bez ideje, davanje izazova može ih potaknuti da se i dalje zabavljaju na maštovit način. To može biti tako da ih pitate kakvu hranu njihove igračke dinosauri vole iz vrta pa sve do izlaska van i stvaranja slikopriče s prijateljima digitalnim fotoaparatom.
Većina roditelja se slaže da žele podići samostalne pojedince koji mogu preuzeti inicijativu i misliti za sebe. No, ispunjavanje djetetovog vremena njih uči ništa drugo nego da budu ovisni o vanjskom podražaju, bili oni materijalne naravi ili pak zabava. Pružanje njegujućih uvjeta i vjerovanje u prirodnu sklonost djece da angažiraju svoj um vjerojatnije će proizvesti nezavisnu, kompetentnu djecu, punu ideja.
U stvari, tu je pouka za sve nas. Isključiti se od vanjskog svijeta, ne raditi ništa i pustiti um da luta može biti odlično i za odrasle – svi bismo trebali pokušati dobiti što više od toga.
Teresa Belton – Catholic Education
Prevela: Vanja Nekich
Foto: Pixabay
