Dragi molitelji, prijatelji misija i našeg misionara sluge Božjega oca Ante Gabrića!
Veljača je. Mjesec pomalo neobičan. Nekad kraći, nekad duži. Jedini koji je ženskog
roda među mjesecima. Najkraći je od svih mjeseci, pa i onda kad ima dan više.
Istina, ove prijestupne godine duži je za jedan dan. Dobro je da se sluga Božji o. A.
Gabrić nije rodio 29. veljače, neke prijestupne godine, jer ne bismo mogli slaviti ni
moliti ovakvu devetnice svake godine, nego tek svake četvrte.
Tako i tijekom veljačeima nešto lijepo što nas nosi, nadahnjuje i podsjeća na jednog posebnog čovjeka, Božjeg i svetog čovjeka, koji leži pod palmama u dalekoj Bengaliji. A ovaj prvi mjesec devetnice vraća nas na obale Neretve na kojima je i započeo životni put jednog misionara i odveo ga na neke druge, daleke obale jedne rijeke koja je sveta narodu
Indije, na obale rijeke Gangesa.
Od zemaljskog do nebeskog rođendana
Znači počinjemo svoju devetnicu od Antina zemaljskog rođendana, pa do njegova
nebeskog rođendana. Ovaj put počinjemo gotovo od samog njegova početka u
Metkoviću, od jedne uspomene sa zavjetnog hodočašća kada je kao dječarac sa
svojom majkom molio svetu krunicu na jednom kamenu i koja ga je tom prilikom
zavjetovala Bogu.
Mnogi su Metkovčani već preminuli i zajedno su s o. Antom u nebeskoj domovini, a
poznavali su ga kao dječaka koji je prolazio ulicama Metkovića. Kako bi bilo lijepo
čuti njihova zapažanja i njihove dojmove o malom Anti!
Kad sam bio urednik Glasnika Srca Isusova i Marijina, dobio sam pismo ne od jednog
Metkovca, nego od čovjeka iz susjednih Vidonja koji je bio Gabrićev veliki štovatelj i
suradnik i koji se susreo s misionarom o. Antom prilikom njegova prvog posjeta
Domovini. Evo dio teksta iz njegova pisma; teksta koji se tiče upravo Gabrićeva
djetinjstva s kojim i započinjemo našu devetnicu. Tekst je napisao i također spjevao
jednu pjesmu o ocu Gabriću prilikom njegova 25. rođendana za nebo. Ovdje na
početku naše devetnice ostajemo kod onoga što piše o malom Anti, čiji rođendan
slavimo 28. veljače, a pjesmu ćemo donijeti kad budemo na kraju velike devetnice i
njegovu rođendanu za nebo 20. listopada.
Sjećam se kada je p. Ante 1979. g. prvi put nakon 31 godine došao posjetiti svoj
rodni kraj. U mojoj rodnoj župi Vidonje nalazi se jedno brdo koje se zove Marin
Vijenac. Visoko je 500 m nadmorske visine. Na polovici toga brda, pokraj puta koji
vodi staroj župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, nalazi se kapela svetog Liberana koji se
slavi 23. srpnja. Jedino hodočasničko mjesto u dolini Neretve. Tu je naš p. Ante sjeo
pokraj kapele na jedan kamen i evo što je izjavio: „Sjećam se dobro kada me majka
donijela kao dječaka na zavjet sv. Liberanu. Na ovom kamenu sjedio sam pokraj
svoje majke i s njom molio krunicu. Evo me na ovom kamenu istome sjedim da
ispovijedam!“
Kad god prođem ili dođem (prije sam mnogo puta prolazio dok sam živio ondje), rado
se pomolim na tom kamenu jer je čovjek sveta života na njemu molio.
Devetnica za proglašenje o. Antu Gabrića blaženim i svetim
O. Ante nikad nije zaboravio zavjet svoje majke ni krunicu koju je s njom molio na
tom kamenu. I to ga je nosilo kroz teški misionarski život i davalo mu snage u
klonulostima i poteškoćama kojih je uvijek bilo. Ni ovaj čovjek iz Vidonja, gosp. Ivan
Crnčević, nije zaboravio ono što mu je govorio o. Ante, nego se uvijek rado pomolio
na tom kamenu „jer je čovjek sveta života na njemu molio“ i kao dijete i kao ostarjeli
misionar koji je bio u posjetu svojoj Domovini i na tome kamenu ispovijedao.
Neka i ova devetnica bude blagoslovljena i neka nas povezuje s ocem Antom. Zato
molimo za njegovo proglašenje blaženim i svetim.
Pater Mirko Nikolić, vicepostulator kauze sluge Božjega oca Ante Gabrića – Zaklada otac Ante Gabrić
Foto: Zaklada otac Ante Gabrić
